Tekst i photo: Roman Avdagić
Sinoć je Sax bio vremenska kapsula koja nas je vratila deset godina unazad. Jonathan je priredio večer za pamćenje, izvodeći velik dio pjesama s debitantskog albuma “Bliss”. Bio je to pravi “come back” u prošlost, uz energiju koja se osjetila u svakom kutu Saxa.
U jednom trenutku Zoran je pitao publiku: “Koliko ste dugo s nama?” i krenuo nabrajati godine – 10, 9, 8… Dok sam stajao tamo s ekipom, osjetio sam laganu sramotu jer sam s njima tek par godina. Moj prvi koncert bio je u Bunkeru tijekom onih čudnih koronaških vremena. Prije toga znao sam samo za “Maggie”, kako je Zoran i sam spomenuo sinoć – pjesma koja nas je upoznala!
Kad sam ih prvi put čuo, jedino što mi nije bilo jasno jest – kako sam ih ranije mogao propustiti? Kao fan Editorsa i Franz Ferdinanda, i s obzirom na to da ih uspoređuju s EKV-om, odmah su me osvojili. Hvala mom frendu Deanu što me “navukao”! Od tada se trudim ne propustiti njihov koncert kad god mogu.
Sinoć je bio moj prvi put u Saxu – manji, super intiman prostor koji se pokazao kao njihov prirodni habitat. Atmosfera je bila posebna, a svirajući Bliss, osjećalo se kao da su dečki doslovno “doma”.
Koncert je krenuo žestoko s “Paperman”, “Umbrellas in the Sun” i “Communicate!”. Naravno, tu je bila i vječno moćna “Maggie”. Zatim su prešli na noviji album Everyone Else Is OK i zapalili publiku s “Have It All”. No, prava magija dogodila se povratkom na Bliss – čuli smo “The School”, “Hands” i mnoge druge klasike, ali i šaranje po albumima s hitovima poput “Who Lies to Whom”, “Monkeys”, “I Never Meant to Be There”, “Darling”, “Falling”. Pred kraj smo krenuli s “crkvenim” – “Heaven” , “Oh My Good” i “Mama I’m Ready”.
Danas sam bez glasa, ali sinoć je vrijedilo svake sekunde. Da, Sax nama fotografima s onim stupom u sredini izaziva frustracije, ali ta intimnost i energija su nenadmašne. No, jedno je sigurno – Jonathan je sinoć isporučio koncert za pamćenje.
