Photo: Tatjana Krstić
Tekst: Ana Milanović
Sinoć se u Splitu održao koncert koji će Splićani dugo pamtiti. Sarajevska raja zapalila je splitski klub Porat, a požar se jedva ugasio u ranim jutarnjim satima.
Kao predgrupa nastupili su Rezerve koji su sa spojem punk rocka i popa odlično zagrijali atmosferu prije samog koncerta.
Legendarno Zabranjeno Pušenje izašlo je na binu oko 21.40 a koncert je završio oko 00.40!
Tko ne zna povijest ove grupe možda neće ni shvatiti kakvom je događaju sinoć prisustvovao.
Osnovani su u Sarajevu prije 40 godina. Gradu koji je u to vrijeme bio riznica vrhunskih bendova i možemo slobodno reći najbolja muzička scena u bivšoj državi. Ovaj bend se i tada isticao, iskakao, stršio….
Osebujan garažni rock sa primjesama narodne muzike i tekstovima pjesama koji su ih izdvajali od dugih i nebrojeno puta doveli u neprilike jer se nisu slagali sa bivšim državnim sistemom, bendu je donio status legendarnog, na granici štovanja božanstva. Oni su bili tu da progovaraju o onome što “raja” misli a ne smije reći. Za razliku od drugih bendova njihove pjesme bile su prožete satirom, humorom, pripovjedanjem a nisu nedostajale ni psovke. Povezani sa kultnim pokretom Novi primitivizam te radio i TV satirično-humorističkom emisijom Top lista nadrealista (tko ne zna neka googla isplati se)ova grupa bila je jedna od najznačajnijih pojava na prostorima bivše države.
Bend koji nikad nije imao strah “otpjevati” ono što misli iako se tada nije moglo slobodno “misliti” svojom glavom…Tijekom jedne turneje (ne)namjerna izjava Nele Karajlića (bivšeg vokla benda i jednog od osnivača) ; “Crk’o maršal… mislim na pojačalo.” dovela je grupu u velike neprilike sa vlastima pod prijetnjom zatvorom.
Kada su se u 21.40. pojavili na bini Porat je eksplodirao. Frontmen grupe i glavni vokal Davor Sučić alias Sejo Sexon započeo je koncert pjesmom Neću da budem švabo . Redali su se hitovi : Hađija ili bos, Balada o Pišonji i Žugi ( podigla je splitski klub na “noge”), Karabaja, Selena, vrati se Selena, Možeš imat moje tijelo, Pos’o, kuća, birtija, Stanje šoka, Kažu mi da novog frajera imaš, Pišonja i žuga u paklu droge, Dok čekaš sabah sa šejtanom, Polovni Fender i napuknuti Shure, Ibro dirka, Murga drot, Zenica blues (pjesma koja je dovela koncert do samog usijanja), Lutka sa naslovne strane, Djevojčice kojima miriše koža, Boško i Admira (opjevana istinita ljubavna priča sa nažalost tragičnim krajem u tada ratom pogođenom Sarajevu, slika tijela Admire Ismić i Boška Brkića kako zagrljeni leže na sarajevskom mostu tada je obišla svijet), Guzonjin sin (još jedan klasik koji će se generacijama slušati), Ženi nam se Vukota, Srce ruke i lopata, Yugo 45, Fikreta, Lijepa Alma, Počasna salva.
Koncert završavaju pjesmom Javi mi nakon čega publika željna još pjesama traži bis te se ponovo vraćaju na binu uz oduševljenje svih prisutnih.
Iako su već tada na bini proveli 3 sata Sejo i ekipa pjevaju još Šeki is on the road again te Fildžan viška (koju miksaju sa legendarnom pjesmom Bacila je sve niz rijeku odavajući tako počast Indexima i Kemi).
Za sam kraj splitska “raja” je na svoj jedinstven način počastila Zabranjeno pušenje te im otpjevala Mišinu pjesmu ; Ako me ostaviš.
Osobni dojam, ako tako mogu reći jer sinoć su svi bili jedno tijelo jedan glas, je da su Sejo i ostatak benda odlično izbalansirali pjesme i odradili koncert vrijedan pamćenja. Nije nedostajalo ni tipičnog bosanskog humora , sarajevskih fora te viceva o Muji i Hasi kojima je vješto pauzirao između pjesama zabavljajući publiku, podsjećajući nas kako smo nekada u uživali u malim stvarima.
Ovo sigurno nije bilo Zabranjeno pušenje koje je žarilo i palilo u bivšoj državi ali Sejo i ekipa su uspjeli reinventirati bend koji sada ima jedan puniji, rokerskiji zvuk sa dodatkom countrya i bluesa bez da je izgubio izvorni stil Novog primitivizma i punka na sarajevski način. Tome su pridonijeli svi članovi benda a izvrstan back vokal Anđele Zebec daje im jedan upečatljiv stil koji se posebno ističe dok vrišti u “Murga drot” te žensko zavođenje u “Pišonja i Žuga u paklu droge”. Ovo je bio jedan od koncerata koje nije trebalo propustiti, naprotiv trebalo je sebi negdje staviti podsjetnik – POD OBAVEZNO OTIĆI!
Ne samo što je to kultna grupa koja je obilježila jedno muzičko-povijesno razdoblje, koju su slušale generacije sve do danas, koja je usprkos svima uvijek imala “muda” progovoriti o nepravdi u društvu kroz svoje pjesme….
Nego zato što ne otići na koncert Zabranjenog pušenja ostajete osakaćeni dobrom zabavom, izvrsnom muzikom, humorom i vrhunskim performansom grupe koja ni nakon 40 godina nije izgubila ono svoje JA. Bravo ekipa, iako ste “zabranjeni” uvijek ćemo vas rado dočekati u svom gradu jer Split je taj koji kao i vi voli pomicati granice. Tako vazda bilo i ostalo.
