Foto: Tatjana Krstić
Tekst: Ružica Ferić
Glazbena diva Josipa Lisac sinoć je održala koncert pred splitskom publikom u klubu Porat.
Već dok se uspinjala na binu publika je bila u transu. Toplo je pozdravila okupljene i zatim simpatično predstavila svoje prijatelje – svoj bend: na gitari Elvis Penava, bubnjevi Borna Šercar, klavijatura Toni Starešinić i Davor Černigoj na bass gitari.
Prije glazbenog dijela večeri komentirala je dalmatinsku južinu i rekla da Dalmatincima stvarno nije lako. Nije baš bila oduševljena ni čudima tehnologije kao što su slušalice koje je morala nositi tokom koncerta, našalila se i na račun mikrofona koji su nekad davno bili puno kvalitetniji a danas ih doslovno treba staviti u usta da bi se bolje čulo. Njeni pomalo ironični komentari i priče izazvali su smijeh i oduševljenje publike.
Za početak „Boginja“ i dvorana se napunila nadrealno dobrom energijom.
Prvu trećinu koncerta djelovala je malo promuklo, no publika ju je bodrila pripisujući to južini i sa svakom slijedećom pjesmom, njen moćan glas postajao je briljantan i vanserijski. 75-godišnja diva iznijela je na svojim plećima dva sata vrhunskog performansa.
Impresivan repertoar stvaran dulje od pola stoljeća, svevremenske skladbe u osebujnim aranžmanima, kojima Josipa iznova uspijeva dati nove dimenzije i probuditi nove emocije, kao i pružiti svoje unikatne vokalne sposobnosti. Zaljubljenost i ljubav koju ova neponovljiva umjetnica nosi u sebi teško je ne osjetiti.
„Sreća“ „Daleko“ „Gdje si ti“ „Gdje Dunav ljubi nebo“ „Hazarder“ „Hir“ „Danas sam luda“ „Make up“ „Magla“ „Ležaj od suza“ „Na, na, na“ „O jednoj mladosti“ i dr. hitovi su koje je izvela sa svojim sjajnim bendom. Publika, rasplesana i raspjevana, uistinu je uživala.
Velika čarobnica, prosula je svoj magični prah i izazvala plimu ljubavi i euforije, do zvijezda zaista!
Na pozornici je zablistala u crnom slojevitom izdanju u kojem je svaki detalj od narukvica do upečatljivog šešira sa šljokicama odavao dojam promišljene umjetničke vizije, ipak ona nije samo glazbeno već i stilsko nadahnuće. Uvijek vjerno svoja, unoseći avangardu na domaću scenu. Odjeća kao odraz njene jedinstvene osobnosti, odjeća kao igra i sredstvo izražavanja.
Emotivni mali razgovori sa publikom između pjesama, crtice iz života, Karlo i sjećanja, upotpunili su ovu nezaboravnu večer. Istakla je kako želi raditi moderne pjesme za nove generacije, ali su joj predložili da stare pjesme pjeva na moderan način što je oduševljeno pozdravila.
Za iznenađenje podijelila je sa nama jednu svoju želju: „Želim biti Grše. To tako dobro zvuči!“ potom je iz fascikle izvadila tekst pjesme koji je na svoj način odrepala. Ekipa je pljeskala pozitivno iznenađena.
Velika je stvar biti na samo par metara od ove predivne žene, mislim da je svatko od nas otišao doma oplemenjen. Teško je riječima prenijeti energiju koja je vladala klubom. Aplauz je trajao i trajao, vratila se na bis sa još nekoliko pjesama, zahvalila bendu i publici. Veličanstveno!
Josipa i dalje ostaje jedna od najautentičnijih pojava na sceni : autentična i beskompromisno originalna. Hvala joj!
