tekst, foto: Roman Avdagić
Znam, nije Vas mnogo koji redovito pratite ovaj portal, ali bilo bi mi drago da se među vama nađe netko kome ime Nikola Vranjković nešto znači, ili da ste barem za njega čuli.
Vranjković je najpoznatiji kao jedan od ponajboljih ton-majstora u regiji. Već dvadeset godina surađuje s Bajagom i Instruktorima, ali to je tek dio priče.
On je i cijenjeni producent, s potpisom na albumima bendova kao što su Six Pack, Orthodox Celts, Bolesna štenad, E-Play i mnogi drugi.
No, ono što sam osobno otkrio prije nekoliko godina, i od tada ne prestajem slušati, da je Nikola autor, pjesnik,gitarist i pjevač.
Njegove pjesme, poput „Teorije zabave“, završile su na mojim playlistama, i tamo ostale. Ako mu date priliku, brzo ćete primijetiti da ne robuje radijskim formatima, pjesme traju duže od tri minute, a u njima ima što za reći.
Uz sve to, objavio je i dvije zbirke poezije, a koliko sam uspio doznati, treća je na putu.
Sinoćnji koncert na terasi MSU-a, ispod poznatog tobogana, bio je punokrvni rock događaj. U polupraznom ljetnom gradu, publika koja zna i cijeni njegov rad pjevala je s Nikolom i bendom. Zvuk je bio besprijekoran, bend u punoj formi,ovakve izvođače treba češće dovoditi u naš “veliki grad”. Jer ova muzika i ovaj izričaj je nešto što treba širiti.
“Veliki grade
Tvoje srce umire
Tebe seku na komade
Mene vreme izdaje
Treba samo malo nade
Da se ranjen podigneš
Svojim svetlom zlo da spališ
Novu snagu dobiješ
Veliki grade
Lake žene pevaju
Kamere su pokvarene
Uvek kada streljaju
Vadi nož iz srca, neka prska
Nije prvi put
Nek’ ti pogled sreću traži
Dok u oči gledaš smrt”
Puno fotki na Flickru ⬆
