Foto i tekst: Tatjana Krstić
>>Blues ne možeš lažirati. Ljudi znaju kad je stvarno. Ja jednostavno pjevam ono što osjećam.<<
Crystal Thomas je “na Cetinu” doputovala kao jedna od glavnih zvijezda osmog Thrill Blues Festivala, zahvaljujući međunarodnoj reputaciji festivala koji svake godine privlači vrhunske blues izvođače iz svijeta. U toj opuštenoj, ljetnoj atmosferi, na livadi parka uz Cetinu, Crystal Thomas je poput oluje s juga digla na noge sve koji su do tad opusteno sjedili na klupicama, dekicama, travi, uz rijeku i po stolicama donijetim iz kužine i opušteno uživali u bluesu, čevapima, fritulama i pivu.
>>Kad sam na pozornici, želim da ljudi osjete ono što ja osjećam. Ako dotaknem barem jednu dušu, napravila sam svoj posao.<<
Njezin glas,čas snažan, čas nježan i topao, čas sirov i neukrotiv, dotakao je baš sve.
Band profesionalan; savršeno uigran i razigran .
Kritičari njezino pjevanje opisuju kao “gritty, groovy, and full of soul”,
Njezina autentičnost i sloboda u interpretaciji omogućuju joj da trombon koristi kao produžetak vlastite ekspresije: svirajući ga s istom strašću kao što pjeva – stvara glazbeni doživljaj koji je istovremeno moćan i osoban. Upravo ta kombinacija vokalne i instrumentalne snage čini Crystal Thomas jedinstvenom na suvremenoj blues i soul sceni .
A naš “čovik” bi to preveo i pojednostavnio: “žena rastura, izbila nas je iz cipela” .
>>Glazba je moja terapija. Tako prolazim kroz sve. Kad pjevam, iznesem sve van.<<
Bila je to onda grupna terapija. Jer ljudi osjete odmah autentičnost. U prvim i zadnjim redovima se plesalo , a Crystal je odmah našla zajednički jezik sa prisutnima, koji bi na svaki njen mig odreagirali usklicima, rukama u zraku, pljeskanjem. Spojila je te večeri Louisianu i Cetinsku krajinu, stvarajući most između američkog juga i dalmatinskog sjevera na najljepši način, kroz glazbu, koja se širila Cetinom nizvodno kroz kanjon.
Dva puta je pozvana na bis; uz smijeh je rekla da će izaći na drugi samo ako joj publika obeća da neće tražiti i treći. I bi tako. Na kraju joj se na bini pridružio umjetnički direktor i idejni pokretač Trill Blues Festivala, Boris Hrepić Hrepa, kao virtuoz na usnoj harmonici. Nedavno je izjavio kako se <blues duboko uvukao u svakodnevnicu grada> i kako je festival postao dio identiteta Trilja. Meni je bio gušt vidjeti domaće starije ljude koji su odrasli uz reru, ojkanje, gangu i pjevanje uz gusle , kako guštaju u bluesu Iskonska glazba nosi isti kod, bilo da dolazi iz delte Mississippija ili s obala Cetine. Jer, blues je svuda oko nas….
