Tekst: Suzana Svečnjak i Leon Belovarić
Foto: Suzana Svečnjak
Video s moba: Ivan Šnajdar
Rasprodana Tvornica kulture pretvorila se sinoć u hram progresivnog metala – Opeth su se vratili, a Zagreb je pjevao, smijao se i disao u neparnim taktovima.
“What’s the matter, Zagreb? Are you drunk?” – Mikael Åkerfeldt, uz smijeh i ironiju, osvojio je publiku još prije prvog akorda.
Utorak, 8. listopada, večer kada se zagrebačka Tvornica kulture pretvorila u središte glazbene magije. Dvorana je bila rasprodana do posljednjeg mjesta, a atmosfera nabijena energijom i uzbuđenjem. Publika je glasnim ovacijama dočekala svakog člana benda Opeth, a tijekom cijelog nastupa euforično ih je pratila pjesmom, pljeskanjem i povicima oduševljenja. Od prvog do posljednjeg tona, sve je bilo u znaku zajedništva i čiste glazbene katarze.
Večer su otvorili švedski Paatos, bend koji je u Zagreb donio melankoličnu i hipnotičku atmosferu kakvu se rijetko čuje uživo. U postavi Petronella Nettermalm (vokal), Stefan Dimle (bas), Reine Fiske (gitara), Ricard Nettermalm (bubnjevi) i Johan Wallén (klavijature), ovaj kolektiv spojio je elemente progresivnog rocka, jazza i trip-hopa u zvuk koji podsjeća na san iz kojeg se ne želiš probuditi.
Njihov nastup bio je poput filmske priče – sporog početka koji se pretvara u emotivni vrhunac. Publika ih je u početku promatrala s tihom znatiželjom, no do kraja seta Tvornica je gorjela od pljeska. Paatos su podsjetili koliko je glazba moćna kada je iskrena, nježna i hrabra.
A onda – Opeth. Trenutak kad se svjetla gase i čuje prvi ton bio je dovoljan da cijela dvorana eksplodira. Publika je glasno pozdravila svakog člana benda: Mikaela Åkerfeldta (vokal, gitara), Fredrika Åkessona (gitara), Martina Mendeza (bas), Walta Villena (bubnjevi) i Joakima Svalberga (klavijature). Zvuk je bio savršeno balansiran – težak, ali jasan, masivan, ali čist.
Mikael, u svom prepoznatljivom stilu, isprepleo je teške riffove s humorom koji razbija svaku distancu između benda i publike. “What’s the matter, Zagreb? Are you drunk? Maybe I’d play it if you asked nicely!” – našalio se nakon što mu je netko iz publike doviknuo “Freebird!”. Publika je odgovorila valom smijeha i pljeska, a atmosfera je u tom trenutku postala još toplija, gotovo obiteljska.
Setlista je bila pažljivo osmišljena – putovanje kroz tri desetljeća stvaralaštva. Od brutalnih riffova do melodičnih balada, sve je imalo svoje mjesto i smisao.
Setlista:
- Masters Apprentices
- The Leper Affinity
- The Devil’s Orchard
- To Rid the Disease
- Night & the Silent Water
- Heir Apparent
- Ghost of Perdition
- Deliverance
Tijekom “Night & the Silent Water”, dvoranom je zavladala gotovo sveta tišina, a “Deliverance” je sve završila monumentalno – eksplozijom energije i emocije. Publika je svaku pjesmu doživljavala kao zajedničko iskustvo, a svaki ton bio je ispraćen pljeskom, poklicima i osmijesima. Nije bilo razlike između pozornice i publike – sve je bilo jedno tijelo koje diše u ritmu glazbe.
Opeth su još jednom dokazali da metal ne mora biti samo žestina. On može biti poezija, emocija i duhovitost u istom dahu.
Kada su posljednji tonovi utihnuli, nitko nije žurio prema izlazu. Publika je ostala još neko vrijeme, pljeskala, pjevala i smijala se – kao da nitko nije želio da večer završi.
Teško je riječima opisati ono što se dogodilo u Tvornici. To nije bio samo koncert – to je bilo putovanje kroz svjetlo i tamu, kroz slojeve glazbe i emocija koje ostaju dugo nakon što se zadnji ton izgubi u tišini.
A Zagreb je te večeri bio upravo ono što je trebao biti – grad u kojem glazba nije bijeg, nego povratak sebi.
