
Osvrt i foto: Roman Avdagić
Besplatan koncert vrhunske glazbe, odlične izvedbe i prave glazbene edukacije

Već neko vrijeme fotografski pratim Gradsku glazbu Samobor, koja dva do tri puta godišnje organizira koncerte u Samoboru. Svaki put donose odličan repertoar i vrlo zanimljive, kvalitetne aranžmane njihovog dirigenta Roberta Polgara, poznatog saksofonista i profesora saksofona.
Koncert je besplatan i edukativan, a uvijek me iznova iznenadi što dvorana nije prepuna. Samoborci i Samoborke, ali i ljudi iz okolice, dolaze, no vjerujem da bi ovaj koncert zaslužio još veću publiku. Nakon dvadesetak njihovih koncerata mogu slobodno reći: ovo su događaji koji pune srce i šire znanje.
Klasikom do početka, Mozart, Beethoven i Pink Panther

Koncert je započeo klasično i edukativno, s dva glazbena velikana.
Prvo W. A. Mozart, March Turque (Rondo alla Turca), poznat kao „Turski marš“, a zatim Beethoven, Fifth Symphony, gdje je na klaviru solirao Leandro Havlićek.
Nakon toga uslijedila je uvijek popularna tema iz Pink Panthera Henryja Mancinija, u odličnoj izvedbi s tri solista: Lucija Bošković (klarinet), Barbara Madved (flauta) i Antonio Fabekovec (truba).
Zvjezdane staze, swing i jazz

Publiku su zatim poveli kroz „Zvjezdane staze“ Johna Williamsa, ponovno s Leandrom Havlićekom na klaviru.
Slijedila je Glen Millerova „In the Mood“ s nizom sjajnih solista: Agata Živoder i Andrej Henigman (saksofoni), Antonio Fabekovec (truba) te Krsto Lalić (gitara), kojeg je voditelj Mislav Maroević simpatično nazvao samoborskim Hendrixom.
U nastavku smo uživali u pjesmi All of Me (Gerald Marks & Seymour Simon) koju su izveli Leandro Havlićek na klaviru i vokalistica Emma Kostić.
What a Wonderful World i hommage Gabi Novak

Slijedila je bezvremenska What a Wonderful World (Bob Thiele & George David Weiss), poznata po izvedbi Louisa Armstronga iz 1967. godine.
Ovdje su je sjajno izveli Predrag Dado Tanasić (vokal) i Antonio Fabekovec (truba). Dado je već dugogodišnji član GGS-a i svaki put donosi posebnu toplinu.
U čast nedavno preminuloj Gabi Novak, izveli su njezinu klasičnu baladu Pamtim samo sretne dane (Zdenko Runjić, Arsen Dedić). Ovaj put ju je kao vokal izvela flautistica GGS-a Ema Perković.
Samoborske pjesme i lokalni šarm

Slijedile su dvije samoborske pjesme.
Kraj kapele Svete Ane (trad. / arr. R. Polgar), u kojoj je Krsto Lalić zamijenio svoju Yamahu (gitaru) bračem (tamburicom) i pokazao iznimnu virtuoznost.
Druga pjesma, naravno, Samoborci piju vino z lonci (trad. / arr. R. Polgar), donijela je puno veselja, a solisti su bili Mario Šincek (trombon) i Sergej Žerajić (gitara), profesor gitare na Rock akademiji u Zagrebu.
You Never Can Tell, Jinx i gost Igor Geržina

Edukacija se nastavila s You Never Can Tell (Chuck Berry), poznatom po legendarnoj sceni iz Pulp Fictiona.
Solisti su bili Marija Rimac (vokal) i ponovno Krsto Lalić (gitara).
Zatim smo prešli na domaći teren s pjesmom Idem tamo gdje je sve po mom (Jinx), koju su izveli Ema Perković (vokal) i Leandro Havlićek (klavir).
Nakon toga na pozornicu izlazi Igor Geržina, jedan od naših najpoznatijih saksofonista, koji tjera svoj sax da pjeva i donosi dvije „dalmatinske“:
Nisi više moja bol (Gibonni) te Trag u beskraju (obrada Biagia Antonaccija). Na klaviru ga je pratio Leandro Havlićek.
Spain, Stevie Wonder i Aretha Franklin

Slijedila je jazz-fusion poslastica Spain (Chick Corea), koju je otpjevala Marija Šerić Dudjak uz pratnju Leandra Havlićeka (klavir) i Krsta Lalića (gitara).
Potom je uslijedila Sir Duke (Stevie Wonder), pjesma posveta Dukeu Ellingtonu, u izvedbi Emme Kostić (vokal) i Leandra na klaviru.
Za kraj glavnog dijela koncerta, Marija Rimac Tominić otpjevala je legendarnu Respect (Otis Redding, Aretha Franklin).
Finale, Smoke on the Water i bis za kraj

Dirigent Robert Polgar tada je publici objasnio da nas vodi kroz glazbu sedamdesetih i osamdesetih te najavio nastavak „glazbene edukacije“ na budućim koncertima.
Završnica je bila prava eksplozija energije, Smoke on the Water (Deep Purple).
Gitare su preuzele glavnu riječ, Sergej Žerajić i Krsto Lalić, a sve je vokalno upotpunio Predrag Dado Tanasić.
Tko nije pokušao svirati taj riff u mladosti, kao što sam i ja, sigurno je barem uživao u ovoj izvedbi.
Za bis, logično, I Will Survive (Gloria Gaynor, 1978.), bezvremenski disco hit koji je publiku digao na noge. Izvela ga je Marija Rimac Tominić uz pratnju GGS-a.

Zaključak
Mislim da je upravo ta zadnja pjesma neka vrsta himne Vesne i Dubravka Mihalinec, voditelja Gradske glazbe Samobor. Oni već godinama daju Samoboru priliku da postane i ostane centar urbane glazbe, promovirajući jazz i blues kroz Jazz festival, ali i kroz ovakve edukativne koncerte.
Hvala im na tome i jedva čekam sljedeći koncert Gradske glazbe Samobor.
Puno više fotografija na našem flickru:



























