Maja Knepr Šegina

Nakon nekoliko izbačenih singlova, od kada su formalno kernuli djalovati 2022. godine, Peta je dimenzija izbacila svoj prvi album „Horizonti“. Osim dosadašnjih nekoliko singlova na albumu se nalazi ukupno 11 pjesama u sveukupnom trajanju od 52 minute. Toliko o tehnikalijam ajmo sad na sadržaj.

Ako je itko ikada čitao moje recenzije onda znate da ja nisam školovani recenzet (ako takvo što postoji) i da pišem onako iz srca kako osjećam. Ne seciram svaku notu ili grešku na koje neki „školovani“ okidaju samo da bi nekoga ocrnili. Ne volim to i mislim da takvo pisanje nikom ne koristi.

Ovi su dečki na dobrom putu da se razviju u dobru glazbenu ekipu jer stvarno vole to što rade. Glazbeno, bend spaja utjecaje nekoliko ključnih domaćih rock pravaca, što njihov stil čini raznovrsnim, ali dovoljno karakterističnim da odmah pronađe svoju publiku. Album se odlikuje raznovrsni stilovi, punk koji dolazi do izražaja u  „Kamasutri“ dok „Zidovi“ i „Spaljena zemlja“ donose neku new-wave atmosferu. U nekim trenutcima me zvuk bacio tamo daleko u devedesete dok je scenom vladala Daleka Obala, Peta dimenzija zvuči kao  neka njihova tamnija inačica. Dakako album nije savršen, prisutne su i neke početničke greške – ponegdje duži aranžmani (skrati to malo), pokoja nesigurnost u stilskoj definiciji – no to je sasvim prirodno za bend koji tek razvija vlastiti identitet. U trenucima kada se potpuno oslone na čvršći rock, primjerice u „Vladaru svoga jada“, postaje jasno da posjeduju ozbiljan potencijal za rast. Osobno mi je za uho najviše zapela „Smrt je rođenje“.

Dragi dečki iz Pete dimenzije ovako. Na dobrom ste putu, samo se nemojte pogubiti i ono što morate uvijek znati da sve ovo radite jer volite glazbu.