Tekst i foto: Suzana Svečnjak
Kao netko tko PipsChips&Videoclips prati godinama i kome su njihove pjesme obilježile više životnih faza nego što bih htio priznati, mogu reći da je prvi od šest zagrebačkih koncerata u Vintage Industrial Baru, održan 26. prosinca 2025., bio sve ono zbog čega se na Pipse ide uvijek iznova. I još malo više od toga.
Svirka je krenula nešto iza 21:30 s „McBoy“, i već u prvim minutama osjetilo se da je bend raspoložen, povezan i potpuno unutra. Vintage je bio pun, topao i nabijen očekivanjem, a ono što je uslijedilo brzo je to očekivanje pretvorilo u čistu euforiju.
Jedan od najposebnijih trenutaka večeri dogodio se već na trećoj pjesmi, kada se bendu na pozornici pridružila Ripperova kći Lucija i s njima otpjevala „Ljubav“. Bio je to trenutak koji je dirnuo publiku, ne zato što je „sladak“, nego zato što je bio iskren i snažan. Lucija je otpjevala pjesmu sigurno, emotivno i potpuno ravnopravno s bendom, a pljesak koji je dobila bio je dug, glasan i potpuno zaslužen.
Nakon toga uslijedila je „Pariz“, a onda i niz pjesama koje su Vintage doslovno digle u zrak. „Plači“ i posebno „Ljeto ’89“ pretvorili su klub u jedan veliki zbor, pjevalo se iz sveg glasa, bez zadrške, bez kalkulacije. U tim trenucima činilo se da bend i publika dišu kao jedno, a energija koja se vrtjela prostorom bila je gotovo opipljiva.
Još jedan snažan i emotivan trenutak dogodio se kada se na pozornici pojavila Yaya, Ripperova supruga, i s bendom otpjevala „Htio bih da me voliš“. Publika ju je dočekala i ispratila velikim pljeskom, jer Yaya je izvrsna pjevačica, a činjenica da su se na istoj pozornici te večeri našle i ona i Lucija dala je koncertu jednu posebnu, obiteljsku dimenziju kakva se rijetko viđa.
Ripper je tijekom koncerta bio vidno emotivan i raspoložen. Spomenuo je kako bi volio da im na nekom od koncerata gostuju Jura Stublić, a iako zna koliko je to teško ostvarivo, i Goran Bare. U jednom trenutku, očito ponijet atmosferom i reakcijom publike, iz njega je izašla potpuno iskrena rečenica:
„U p… m… koliko ja vas volim.“
Vintage je na to odgovorio onako kako samo Vintage zna, gromoglasnim pljeskom i ovacijama.
Prvi, službeni dio koncerta završio je s moćnom „Bog“, pjesmom koja uvijek nekako zaokruži emociju večeri. No publika nije imala namjeru stati, a Pipsi su se na bis vratili puni energije. „Malena“, „Poštar lakog sna“, „Gume na kotačima“, „Baka Lucija“, i za kraj „Na putu prema dolje“, još su jednom podigli klub i potvrdili da bend i nakon više od dva sata svirke ima što za reći.
Iako se nakon svega orilo „Dinamo, Dinamo“, bend se više nije vraćao na pozornicu. Iskreno, nije ni trebalo. Pipsi su dali sve, a pred njima je još pet koncerata u istom prostoru.
Vintage Industrial Baru apsolutno ima smisla, i ima publiku i za bend koji zna zašto je tu. Ako niste uspjeli doći na neki od prvih pet koncerata, pokušajte uloviti ulaznicu za završni, šesti nastup 3. siječnja 2026.. Ako Pipsi nastave ovim tempom, bit će to još pet večeri za pamćenje.
Sve fotografije na Flickru:
