tekst, foto: Roman Avdagić
Dino Šaran i Letu Štuke stvarno su poseban bend. Jedni od onih kod kojih dođeš na koncert i onda shvatiš da ti nije jasno zašto si u Saxu, a ne u nekom većem prostoru, ali nekako mi se čini da baš uživaju u klubu poput Saxa, gdje je onaj famozni stup između njih i nas. Nekako ih ne vidim u Areni, nisu oni za taj prostor.
Tko su Letu Štuke? Oduvijek sam čitao da su iz BiH, iz Sarajevo, i da su nastali u godinama novog vala, kad su ondje žarili i palili neki drugi bendovi. Letu Štuke su tada bili demo bend koji je već imao svoju publiku, ali došle su devedesete i bend se rasuo izvan Sarajeva. Iz tog doba potječe njegova pjesma, napisana još u srednjoj školi, “Kao na zapad”, koja se kasnije pokazala gotovo proročanskom.
Dino nalazi utočište u Zagrebu i danas živi između ta dva grada, Sarajevo, Zagreb. Tamo negdje 2003., 2004. ponovno okuplja bend, a 2005. izlazi prvi album, “Letu Štuke”, pod imenom Letu Štuke.
Kopajući po materijalima za ovaj tekst naletio sam na zanimljiv podatak, “Mjesto za dvoje” prvotno je bila napisana za Crvena Jabuka, ali je Dražen Žerić Žera smatrao da je previše politički obojena, pa ju nije uzeo. E moj Žera.
Uz tu pjesmu, negdje u to vrijeme, uhvatio sam i “Minimalizam”. I zapravo, to je to. Možda sam ih tek godinama kasnije počeo ozbiljno slušati, a na koncert sam otišao tek prije tri godine.
Kad sam čuo “Proteine”, a bio sam u jednom životnom razdoblju i na režimu prehrane iz i ti su mi stihovi bili himna:
“ne proteini ugljikohidrati nikako zajedno”
Dino je pjesnik. Priča i protestira kroz svoje pjesme. Htio je, kaže, biti Oasis s bratom, ali ispalo je nešto drugo. Dino je naš Bob Dylan, Bruce Springsteen, Nick Cave, samo ga treba dobro preslušati.
Kad čujem stihove:
“U ovom svijetu, od sebe prokletom svijetu
Što poziva se na božje dok suče mačeve, nožine
Na ovoj divnoj planeti što se brani i sveti
I pravi pokrete grube
Samo da pokaže zube”
Uvijek me pogode. Ne samo ovdje, u puno njegovih pjesama nalazim vlastita promišljanja.
Tako i nova, po meni izvrsna pjesma “Idemo, pjesmo”, govori o tome gdje smo sada u ovoj našoj maloj kiflici, ali to možemo protegnut i na zapad i na istok:
“Velike zablude, nade
kompas za pogubljen puk
onaj tko vlada, taj krade
al´ pre oluje je muk
Lebdimo, držim se čvrsto za rime
magle su iza nas
daleko od žege, od zime
svijetlo i spas
I pjevaj o ljubavi
o milosti, pjevaj o miru
oko nas duhovi prošlosti
i novi fašisti sa zecom u šeširu”
Ako je još niste čuli, odmah pustite. To je drugi singl s novog albuma “Eter”. Jedva čekam da izađe pa da Dino izvuče još koju glazbenu i tekstovnu bravuru.
Koncert je službeno završio s onom “za Žeru”. Ono što ide poslije neću „spojlati“ ekipi koja ide večeras.
I da, Dino i Štuke, ne treba nam Arena, ali jedna izvedba “Žad” sa simfonijskim orkestrom, to bi sjelo savršeno.
Flickr:
