(Zagreb, Boogaloo, 23.04.2026.)

FOTO: Sara Katnić

Tekst: Edi Grubor

Dosta dobar četvrtak i podosta zanimljiv početak turneje koju je Grave Digger zamislio kao slavljeničku obljetnicu, čak tridesetu, njihovog najpoznatijeg albuma, Tunes Of War. Iako je posjećenost ovakve koncertne večeri i brojnost ljudstva koje se okupilo sinoć, po meni, dosta zabrinjavajuća i niti malo hvalevrijedna, ono što se može spomenuti i naglasiti jest činjenica kako ovdje nije bilo dijela publike koji je došao „jer nema ništa pametnije za raditi četvrtkom navečer“. To spašava dojam koji ostavljamo bendovima koji gostuju u Hrvatskoj i koji dolaze ovdje, neki čak i nakon dugog odsustva i niza godina ili pak po prvi put. Trebali bi biti bolji kao jedna zajednica, jedna supkultura i jedan način izričaja. Ali, o tome svatko ponaosob treba razmisliti. Ako se ikako može spasiti ili opravdati dojam okupljenog ljudstva, onda je to činjenica kako se tih nekoliko stotina ljudi stvarno potrudilo i tijekom cijele večeri dalo sve od sebe kako bi i njima i bendovima bilo dobro… Možda čak i nezaboravno!

Za početak, nakon putovanja i dolaska u Zagreb, trebalo je sve stići i pokušati doći što ranije na početak koncertne večeri. Znate kako to već sve ide i koje su malene obaveze i koje svi imamo prije koncerta nekog. A, za sami početak jučerašnje večeri zadužen je bio Crystallion, njemački bend koji iza sebe ima preko dvadeset godina postojanja i pet studijskih albuma. Izuzev toga i izuzev činjenice što smo stigli na njihove posljednje dvije pjesme, može se reći kako je bend poslužio svrsi i zagrijao okupljene za ostatak večeri. Sve po satnici, sve po rasporedu i sve kako treba. Zvuk u prostoru kluba Boogaloo je ponovno bio upitan i na trenutke se činilo kako se dorađuje i „vježba“ kako bi bendovi mogli i trebali zvučati okupljenima te su se instrumenti naglašavali s pjevačem i gdje to baš i nije zvučalo kako treba. S druge strane, pjevač i nije nešto pretjerano najjača karika unutar benda, ali ako su oni zadovoljni s njim i njegovim doprinosom bendu i njihovoj budućnosti, neka im je sa srećom… Svakako bi trebalo poraditi na sitnicama, detaljima i upečatljivosti koju bend treba imati i koja će ga stvoriti pamtljivim i, na kraju krajeva, nezaboravnim. Možda je i dio dojma bio sam doprinos neujednačenog zvuka i onoga što nam razglas daje, ali to je sada pitanje tehnike i onoga tko stoji iza pulta i upravlja tim dijelom cjelokupne večeri. Pošto sam po drugi put ovog mjeseca na koncertu tamo, nekako mi se stvarno sve čvršće i uvjerljivije čini kako postoje neki propusti i pomalo zabrinjavajuća razina ili neznanja ili nezanimanja za ono što se događa. Jer je nemoguće kako tri benda, iste večeri, mogu zvučati drugačije. Jedno su htijenja i želje te posebni zahtjevi i potrebe nekog izvođača ili određenog benda… Drugo je kad nešto nije u redu ili ne valja. Kako god bilo, Crystallion je odradio svoje i pozdravio se s okupljenima i napustio pozornicu. Nakon određenog vremena predviđenog za izmjenu i pripreme, došlo je vrijeme za Power Surge!

Power Surge je istovremeno „naš“ i „svjetski“ bend koji okuplja članove iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Češke i Engleske… Ako sam propustio neku od zemalja, slobodno me ispravite. Nije namjerno. Iako postoje svega dvije godine, do sada su objavili album prvijenac Shadows Warning prošle godine te se nadam kako na sljedeći album nećemo dugo čekati. Ono što se moglo jučer čuti je stvarno vrijedno pažnje i osjeti se ono meni dosta bitno, a to je uzor i temeljenje svog zvuka na minulim desetljećima, kao što su osamdesete. Jasni utjecaji, vidljiva i čujna upečatljivost pristupu izričaja i izvedba koja to sve vjerno prati. Iako i to može imati svoje neugodne posljedice, kao što je pretjerana zasićenost etera s bendovima sličnog pristupa i izričaja, kod mene i po meni to znači kako ćemo ponovno imati razdoblje stvaralaštva gdje će se bendovi ponovno truditi i svojevrsno „natjecati“ tko će biti bolji i vjerniji onome što predstavljaju. Možda napokon imamo priliku nadjačati i izbjeći generičnost i ponavljanje odslušanog i viđenog, a istovremeno obogatiti glazbeni eter nečime što je novo, a opet staro… Ili tako nešto, ako me uspijete pratiti i razumjeti što želim reći. Kroz presjek svog dosadašnjeg stvaralaštva te dvije obrade, bend je svakako unio živost i zagrijanost u prostorije Boogalooa, dao svoj doprinos večeri i svakako pokazao kako bi bend treba zvučati i izgledati te kako se treba ponašati na pozornici. I podosta su poletni i kreću se po pozornici, imate osjećaj uključenosti članova u postojanje na pozornici i stvaranje ugođaja u prostoru u kojemu se nalaze, stoga mislim kako je vrijem za bežični sustav i odbacivanje kabela… Bit će lakše i koliko god nije old school i vjerno izvorniku, što u potpunosti razumijem, nekada olakša o omogući nesmetano kretanje. Vještine, znanja, mogućnosti i talenta ima. Treba si malo i olakšati bivanje na pozornici. Iako je nastup bio kratak, instrumentalno i vokalno je to bilo na razini koja zadovoljava i koja obećava, ali i traži više… Vidi li se i poprati li se rad i stvaralaštvo kojega kao bend imaju i isto to što imaju zasebno kao članovi u nekim drugim oblicima i bendovima, svakako je zanimljivo imati ovakav bend kojega možeš podržati i pratiti u radu. Ako baš mogu, imam jednu zamjerku… Osobnih je temelja, a to je i odgovor na osobni stav koji je jučer izrečen na pozornici. To je opaska na Panteru i njihovo stvaralaštvo i prelaska iz „odličnog“ u „loš“ bend. Pantera ima tri razdoblja svog stvaralaštva: prvo razdoblje (kolokvijalno poznato kao Glamtera), prijelazno razdoblje (dolazak Phila Anselma i album Power Metal) i drugo, svjetski poznato i priznato razdoblje (od albuma Cowboys From Hell pa nadalje). Sve je ovo u duhu dobre šale i razmjene mišljenja, naravno. Power Surge je odradio svoje, dostojno i pravilno, pozdravio se s okupljenima, kojih je sada već bilo barem dvostruko više te su napustili pozornicu. Ponovno kreće drugi niz tehničkih zahvata, promjena, izmjena i priprema te, u konačnici, službeni početak turneje i koncerta kojega nam je pripremio Grave Digger!

Grave Digger se ponovno vratio u Hrvatsku. Doduše, nakon osamnaest dugih godina, ali su napokon tu! Bend koji iza sebe ima preko četiri stoljeća djelovanja, pod neumornim vodstvom Chrisa Boltendahla, do sada je objavio dvadeset i dva studijska albuma i dva albuma snimljena uživo. Podosta dobra ostavština i uistinu pokazatelj stvarno predanog rada i posvećenosti svome opusu. Odličan bend u studiju i uživo, dokazao je sinoć kako opravdava sve ove godine iza sebe i kako im je i dalje stao do onih koji ih svake noći bodre, prate i ispraćaju diljem Svijeta, od koncerta do koncerta. Iako je Chris Boltendahl jedini stalni i izvorni član benda, oko sebe uvijek uspijeva okupiti dobre glazbenike i suradnike koji mogu pratiti njegov naum i viziju koju za bend ima. Trenutno se u bendu nalazi novopridošli gitarist Tobias Kersting, koji se bendu pridružio 2023. godine te ritam sekcija koju tvore bubnjar Marcus Kniep, koji je u bendu kao klavijaturist od 2014. godine, a kao bubnjar od 2018. godine te dugogodišnji suradnik i bassist Jens Becker. Jednostavnost pozornice, postav pozornice koje uključuju video zid (koji je bio prisutan tijekom cijele večeri i za sve bendove, tijekom njihovog vremena na pozornici kluba), bubnjave na povišenom postolju, pojačala koja skoro neprimjetno stoje na udaljenim krajevima pozornice te jednog stalka i pripadajućeg mikrofona… Skoro pa savršeni prikaz kako to iskonski, suštinski i iskreno treba izgledati u okruženju koje ima jedna klub, ovakva vrsta večeri i druženja… Odnosno, koncerta. Tako jednostavno i tako prizemno, a istovremeno tako uzvišeno, prihvatljivo i upečatljivo. Nešto čemu bi bendovi mogli više posvetiti svoje napore, a pritom se više posvetiti stvaralaštvu i dojmu kojega ostavljaju svojom izvedbom, temeljila se ona na instrumentalnom dijelu ili mogućnostima koje jedan glas može imati. Chris Boltendahl ima tu prepoznatljivost i jednostavnost koju je lako prepoznati. Glas je prepoznatljiv i odgovara njihovom izričaju, ako bendu te se može reći kako je, nekako, jedinstven. Nije baš nešto što se očekuje i smatra standardnom kojega imaju ovakvi (pod)žanrovi, ali to ne umanjuje njegovu kvalitetu i izvedbu te se ne može tvrditi kako ne zna što radi i kako ne voli što radi. Iako je osjetan maleni umor i osjeti se kako glas iza sebe ima, već spomenutih, preko četiri desetljeća stvaralaštva, turneja, putovanja i samih godina. Ako išta, svidjelo se to nekome ili ne, čovjek radi što voli i to radi iskreno i bez pretvaranja, uljepšavanja i tehničkih pomagala. To ipak nešto vrijedi… Pored njega, iza njega i oko njega se uvjet nalaze glazbenici koji znaju što rade, koji poznaju svoje umijeće i koji barataju svojim instrumentima onako kako treba i onako kako je ispravno. Služe pjesmama i služe viziji, pravcu i izričaju kojega ima i kojega predstavlja bend kao što je Grave Digger. Ništa pompozno, ništa preuveličano i na trenutke, toliko prisno i toliko blisko, gdje se sve čini tako naivno i jednostavno. A i dalje očarava i ostavi vas pod dojmom. Ostavi vas sa žudnjom kako želite i kako možete prihvatiti još te glazbe. I ne želite vidjeti kraj večeri i glazbe koja služi kao podloga užitku druženja, susreta s poznatim licima i zajedničkim glasovima i povicima, gestama i predanosti koji otprate još jedan bend u noć, negdje dalje u Svijet i u nastavak turneje. Iako je ovo slavljenička turneja i turneja posvećena albumu Tunes Of War, osobno sam se najviše nadao i očekivao pjesme s njihovih prvih albuma, ona tri albuma koje su objavili tijekom osamdesetih, prije negoli su pokušali napraviti neki zaokret u drugom, komercijalnom, smjeru te se početkom devedesetih ponovno vratiti dobrom izričaju. Nećemo o toj epizodi… To se ne spominje… Idemo dalje! Odabrane pjesme i popis istih za jučerašnji koncert je izgledao ovako:

01. The Brave (Instrumental)

02. Scotland United

03. The Dark Of The Sun

04. William Wallace (Braveheart)

05. The Bruce (The Lion King)

06. The Battle Of Flodden

07. The Ballad Of Mary (Queen Of Scots)

08. The Truth

09. Cry For Freedom (James The VI)

10. Killing Time

11. Rebellion (The Clans Are Marching)

12. Culloden Muir

13. The Fall Of The Brave (Instrumental)

14. Knights Of The Cross

15. The Curse Of Jacques

16. Excalibur

17. The Round Table (Forever)