Roman Avdagić
Što napisati nego, izvrstan Bajagin koncert, po meni jedan od najboljih u posljednjih nekoliko godina. Bajaga i ekipa još jednom su pokazali da im godine na sceni nimalo ne smetaju. Atmosfera je od prve do zadnje minute bila sjajna, a za to je sigurno dijelom zaslužan i njihov tonmajstor, jedan od najboljih s ovih prostora, legendarni Nikola Vranjković.
Prije nego što su na pozornicu izašli Bajaga i Instruktori, publiku u Tvornici kulture zagrijale su Rezerve, energični rock bend iz Makarske koji već godinama gradi ime na domaćoj sceni. Njihov spoj melodičnog rocka, punk energije i zaraznih refrena pokazao se kao pun pogodak za otvaranje večeri. Iako su pred sobom imali zahtjevan zadatak zagrijati publiku za jedan od najvećih regionalnih bendova, Rezerve su od prve pjesme pokazale zašto ih mnogi smatraju jednim od najzanimljivijih rock sastava nove generacije.
Makarski bend iza sebe ima više od desetljeća rada, dva studijska albuma i brojne nastupe diljem Hrvatske i regije. Njihov nastup bio je odličan uvod u večer koja će se kasnije pretvoriti u još jedno slavlje bezvremenskih Bajaginih hitova.
Koncert je krenuo točno na vrijeme, a photo pit bio je ugodno prazan, što meni uvijek posebno odgovara. Drugi dan koncerta ipak privuče nešto manje fotografa pa nema gužve, naguravanja ni lovljenja pozicije. Prve tri pjesme odradili smo bez stresa, a nakon toga krenulo je ono zbog čega ljudi najviše vole Bajagine koncerte.
Oni koji redovito dolaze na njihove nastupe znaju da Žile uvijek oduševljava izborom majica koje mijenja ovisno o prilici. Život je nekad siv, nekad žut, pa se tako od žute majice stiglo i do bijele s natpisom „I ©ZG“, uz još jednu potvrdu koliko se Bajaga i Zagreb međusobno vole i poštuju.
I opet hrpa poznatih lica u publici, svih generacija. No nama u „zlatnom dobu“ ipak je najljepše vidjeti klince koji tek otkrivaju „Plavi safir“, „Zažmuri“ ili „Tišinu“, a već sada pjevuše stihove i cupkaju uz „Muziku na struju“. To je možda i najbolji dokaz koliko su ove pjesme bezvremenske.
Bajaga je prije svega gitarist i to je na ovom koncertu još jednom pokazao. Bez obzira na odličnu mlađu ekipu koja već godinama čini važan dio benda, i dalje je jasno tko drži konce u rukama. Marko Nježić Kića odlično je odradio svoj dio posla, uz bubnjara Marka Kuzmanovića i basista Vladu Čukića. A večer je bila posebna i zbog rođendanskog slavlja Saše Loknera, dugogodišnjeg klavijaturista Instruktora. Naravno, tu je bio i Žika, odnosno Živorad Milenković, najdugovječniji član benda i čovjek bez kojeg je teško zamisliti Bajagu i Instruktore.
Večer za pamćenje, drugi dan zaredom. Pred još jednom rasprodanom Tvornicom kulture, Bajaga i Instruktori pokazali su da njihova glazba i dalje jednako snažno povezuje publiku svih generacija.
Neki bendovi održavaju koncerte, a neki stvaraju osjećaj kao da si se našao među starim prijateljima. Bajaga i Instruktori već desetljećima pripadaju ovoj drugoj skupini. Zato ne čudi što se publika i nakon svih ovih godina uvijek vraća po još jednu dozu uspomena, emocija i pjesama koje su obilježile živote mnogih generacija.
Flickr foto:
