Tekst:Damir Čanadi, Foto: Katarina Žitko.
Postoje koncerti koji se dugo pamte, a postoje i oni koji se dugo čekaju. Dolazak Breaking Benjamina u Zagreb svakako pripada ovoj drugoj kategoriji. Nakon gotovo dvadeset godina iščekivanja, američki alternativni metalci napokon su sinoć stali na pozornicu rasprodane Tvornice kulture i svojim nastupom pokazali da je strpljenje hrvatskih fanova itekako bilo vrijedno.
Iako je koncert bio rasprodan, Tvornica nije djelovala prenapučeno. Bilo je dovoljno prostora za normalno disanje i kretanje, što je na ljetnim koncertima rijetkost. Ni temperature u dvorani nisu bile toliko nesnosne koliko smo očekivali, pa su uvjeti za koncert bili gotovo idealni.
Večer su otvorili Black Sonic Pearls, internacionalni alternativni rock i metal bend koji je nastup započeo oko 20 sati. Nažalost, njihov je nastup obilježilo vrlo loše ozvučenje. Vokal je zvučao prigušeno i nejasno, kao da dolazi iz duboke kutije, pa ni obrada Jacksonove “Earth Song” nije uspjela ostaviti dojam kakav je mogla. Šteta, jer uz kvalitetniji zvuk reakcija publike zasigurno bi bila znatno snažnija.
U 21 sat, prema najavljenom rasporedu, svjetla su se ugasila, a Breaking Benjamin izašli su na pozornicu uz prve taktove “I Will Not Bow”. Bio je to trenutak koji je publika čekala godinama. Zborno pjevanje fanova nerijetko je nadjačavalo sam bend, što je na licima glazbenika izazivalo iskreno oduševljenje.
Za razliku od predgrupe, zvuk je bio snažan i čist. Benjamin Burnley zvučao je odlično tijekom cijelog nastupa, a dodatnu dimenziju koncertu dao je njegov sin Ben, koji na europskoj turneji svira gitaru i pjeva. Poseban dojam na mene ostavio je bubnjar Brian Medeiros, čija je energija iza bubnjeva bila impresivna od prve do posljednje minute.
Set-lista nije razočarala. Redali su se “Until the End”, “Evil Angel”, “Crawl”, “Red Cold River”, “Blow Me Away”, “Follow”, “Angels Fall”, “You”, “So Cold”, “Polyamorous”, “Dear Agony”, “Something Wicked”, “Breath”, “Awaken”, “Failure” i “Dance With the Devil”, a vrhunac večeri očekivano je stigao uz “The Diary of Jane”, koju je prepuna Tvornica otpjevala gotovo glasnije od samog Burnleyja.
Burnley je tijekom cijelog koncerta bio odlično raspoložen i često se obraćao publici. Pred kraj nastupa našalio se kako je u Hrvatskoj iznenađujuće vruće te priznao da Amerikanci nisu navikli na takve temperature. Pokazujući na prijenosni klima-uređaj ispred sebe rekao je kako mu upravo on pomaže izdržati nastup.
Najiskreniji trenutak večeri dogodio se neposredno prije završnice. Zahvalio je publici na fantastičnom prijemu i priznao kako mu je žao što Breaking Benjamin nisu stigli u Hrvatsku puno ranije. Dodao je da se boji letenja, ali da su ovoga puta pronašli način doputovati brodom te se našalio kako će upravo zbog toga ubuduće dolaziti češće. Publika je njegove riječi nagradila najglasnijim pljeskanjem te večeri.
Prvi nastup Breaking Benjamina u Zagrebu bio je sve ono čemu su se fanovi nadali, moćan i emotivan, ali prekratak, pošto su svirali samo sat i petnaest minuta. Nakon gotovo dva desetljeća čekanja bend je dokazao da još uvijek pripada samom vrhu alternativnog rocka i metala, a sudeći prema reakciji publike, Hrvatska je dobila još jedan bend kojem će se uvijek rado vraćati. Ako Burnley održi obećanje, na njihov sljedeći dolazak, nadamo se, nećemo čekati novih dvadeset godina.
