photo: Matea Marušić, tekst: Century of Rock ‘n’ Metal.
Boogaloo je sav obojen u crveno. Na stropu iznad stagea visi ogroman leš, obješen za noge, zamotan poput mumije. Iznad bubnjeva je znak CAVALERA – CHAOS A.D. Vani je odvratna vrućina i sparina. Unutar koncertnog prostora je ugodnije, no kako se je dupkom napunio, vrućina raste. 20:30 h je zakazano vrijeme nastupa. Dupkom pun prostor puni se energijom. Svira lagana muzika i zagrijavanje je na vrlo visokom nivou. 20 min poslije publika dobrano viče i skandira, urla, skače, agitira… 30 min nakon debelo su glasniji od pozadinske muzike, agitacija je na nivou urlanja, nivo aktivnosti je puno viši. 45 min, na podiumu je opća klaonica, svi urlaju, deru se, skandiraju, skaču, stupaju… Dvorana se doslovce trese od snage prizivanja i nastup počinje. Braća Cavalera postigli su što su htjeli. Nabrijanost je van svake granice. Pozdrav publike je totalan, odziv benda sukladan. Ne počinje show nego ludnica i sveopće divljanje. Prostor se jako trese od skakanja publike, a vrhunski rifovi uz Maxov glas stvaraju izuzetan ugođaj. Pozdrav Zagrebu snažno je izveo Max, odzdrav je bio gromoglasan!
Kvaliteta zvuka je stvarno na visokom nivou. Uvod pjesmom “Refuse/Resist” jasno pokazuje kolika je snaga i kvaliteta bubnjanja Igora Cavalere, a ova pjesma ima i širi politički prizvuk. Patnja koja je čisto prikazana slijedom nasilja, dodiruje u samu srž. “Chaos AD” je metalna planina s jakom primjesom punka, tekstovi su sociopolitički nabrijani, usmjereni na lomljenje i padanje, te sadrže jednostavniji pristup stvaranju kao i izvođenju pjesama.
Chaos AD je izrazito raznolik. Prethodni “Arise” i “Beneath the Remains”, sadržavali su puno raznolikosti, ali su definitivno bili death thrash albumi u samoj esenciji. Chaos AD je orijentiran na druge žanrove, sadrži grooveove i ulete ranog metalnog hardcorea. Iste oplemenjuje s visokom razinom muzičkog znanja što razbija monotoniju učestalosti. Atmosferski i sporiji jam hit poput “Amen”, groove juggernaut poput “Territory” i brzi hardcore vrhunac “Biotech is Godzilla”, razvidno rasturaju auditorium. Niti jedna pjesma nije olako napisana i izvedena, već svaka posjeduje svoju poruku i bit. Chaos AD predstavlja jedan od najuspješnijih albuma koji razbija thrash standarde. Snažan je, posjeduje vlastitu težinu, groovy, ne zamara, čime i danas postiže visok nivo popularnosti.
Disonantnim riffovima na “Clenched Fist” i “Propaganda” postižu kompleksniju i avangardniju, mračniju, kaotičniju i tehnički zahtjevniju izvedbu. Kaiowas ima svoju poruku uz primjesu folka. Fake završetak u „Nomadu“ nakon kojeg slijedi comeback s reverbom, te okret u brutalu, spada u još jedan u nizu genijalnosti.
“Territory” na bisu počinje klasično te nakon refrena ulazimo u poruku. “Symptom of the Universe” (Black Sabbath cover) nailazi na gromoglasan odziv publike. Tijekom bisa izrazitu jačinu imaju Circle Pit gdje gomila stvara otvoreni prostor i trči u krugu suprotnom od smjera kazaljke na satu. Hardcore/Deathcore Pit s izrazito dinamičnim zonama s push jamovima, “two-stepovima” kao i ubijanjem publike. Napominjem opet da se dvorana svojski trese od divljanja publike što doprinosi željenom razvoju samog koncerta. “Chaos B.C.” stvar za sami kraj. Stvar koja govori o sukobu pojedinca i skupine s vlastima uz zoran kino prikaz.
Album je odsviran srednjom brzinom. Dominacija niskih tonova udara u grudi, ne samo u uši.
Nakon bisa, jasno, dugo nema smirivanja.
“Chaos AD” je posljednje veliko izdanje legendarne Sepulture.
P.S. Još bi nadodao da Sepulturu slušam od 1988., a ekipno smo ju slušali od 1993. gdje je simbolizirala otpor prema nametnutim vrijednostima establishmenta. Kroz brutalni izričaj, ista je predstavljala direktan confront nametnutom balkanskom glazbenom šundu iliti muzičkoj poljoprivredi gdje smo bombardirani jaranskim kreveljenjem nametnutih entiteta. Interesantno je da sam na koncertu sreo dobar dio te ekipe od prije 33 godine. I s te strane još jedna zahvala braći Cavalera!
