Foto: Mislav Ilijašević i Patrik Pukko

Tekst: Photorokaj

Zagrebačka publika u dvorani Lisinski sinoć je imala priliku doživjeti iznimno glazbeno putovanje s Amirom Medunjanin. Njezin koncert, koji je potrajao skoro puna tri sata, nadmašio je uobičajene koncertne okvire, pretvorivši veliku dvoranu u intiman “dnevni boravak” ispunjen glazbom.

Praćena sekstetom stilski i generacijski raznolikih glazbenika, Amira je još jednom pokazala svoju jedinstvenu sposobnost spajanja naizgled nespojivih glazbenih svjetova. Iako je često, možda i pogrešno, percipirana isključivo kao pjevačica sevdalinki, njezin sinoćnji nastup bio je prava glazbena šetnja regijom i vremenom.

Repertoar je obuhvatio sve od originalnih pjesama s njezinih posljednjih albuma, preko makedonskih folk klasika i tradicionalnih kafanskih pjesama, do nezaobilaznih bosanskih sevdalinki poput “Hasanaginog sevdaha” (“Što te nema”). No, ono što je koncert učinilo uistinu posebnim bilo je uključivanje neočekivanih elemenata: otpjevala je sarajevski evergrin iz 1976., baladu Azre (“jednu od onih besmrtnih laganih Džonijevih stvari”) te, za mnoge iznenađujuće, “Teške boje” grupe Bare i Plaćenika.

foto: Patrik Pukko

Fenomenalna je njezina moć interpretacije kojom sve te različite pjesme zvuče kao da su “iz jednog komada i od istog svijeta”. Amira, poput glazbenog maga Rya Coodera, bira pjesme koje voli, a zatim ih svojim glasom, duhom, estetikom i ukusom čini bliskima i srodnima. U njezinoj izvedbi, “Hasanagin sevdah” i “Teške boje” postaju pjesme iz iste ulice, istog haustora, istog osjećaja svijeta.

Trenutak koncerta za pamćenje bio je kada je Amira ugostila dvije pjevačice. Barbara Suhodolčan Vrbički je emotivno izvela “Suzu za zagorske brege”, dok je Nina Čorić svojim glasom prizvala duh Chavele Vargas, stvarajući jedan od najneobičnijih koncertnih vrhunaca večeri. Ova rijetka vrlina – uživanje u pjevanju drugih – važan je element Amirinog genija.

Sinoćnji koncert potvrdio je da je Amira Medunjanin ne samo velika pjevačica čudesnog glasa, već i umjetnica koja umije slušati svijet i dijeliti ga s publikom, pjevajući “ono što hoće”, uz pratnju jednako izvrsnih glazbenika.

foto: Mislav Ilijašević