Nova pjesma donosi stilsku promjenu, ali i osobni obračun sa samim sobom
Zagreb, 16. veljače 2026. – Nakon dvije godine meteorskog uspona, od eurovizijskog proboja i globalne viralnosti, preko albuma prvijenca „Dmns&Mosquitoes“, pa sve do rasprodane europske turneje, Baby Lasagna ulazi u fazu koja nije nastavak uspjeha, nego reakcija na njega. Umjesto eskalacije spektakla, bira demontažu vlastitog hypea.
Baby Lasagna – „End The Party“
Novo poglavlje karijere započinje pjesmom „End The Party“ – introspektivnim i zvučno najžešćim materijalom do sada. Singl označava povratak njegovom izvornom identitetu, alternativnom i metal zvuku koji je formirao njegov senzibilitet još od školskih dana. Ovo izdanje ne donosi samo stilsku promjenu, nego i osobni obračun sa samim sobom. Nova pjesma, koja označava obračun sa samim sobom, javna je opomena samome sebi.
U tekstu pjesme, Marko otvoreno kritizira vlastito duševno propadanje i preispituje odnos prema uspjehu, materijalizmu i vlastitom egu. „End The Party“ razotkriva strah od transformacije u ono što je nekad ismijavao, megalomaniju, ispraznost i hedonizam.
Videospot, koji ponovno režira njegova supruga Elizabeta, produkcijski je najambiciozniji projekt u njegovoj karijeri, ali i posljednji takav u ovom obliku. Posebnost snimanja spota je i sudjelovanje fanova, članova službenih fan klubova, koji se pojavljuju kao statisti. Samim time, briše se granica između izvođača i publike, baš kao što pjesma briše granicu između samokritike i ispovijedi.
“Često kažem da je ovo najveći i najizazovniji video do sada, ali ovoga puta to je posebno istina. Nakon ovoga smanjujemo produkciju i vraćamo se kreativi i DIY pristupu”, rekao je Baby Lasagna.
Nakon albuma „Dmns&Mosquitoes“, na kojem je projekt svjesno istraživao različite stilove i estetike, novi materijal predstavlja jasnu odluku – povratak “čudnim klincima u crnom”.
“Od osnovne škole naš identitet bio je onih klinaca u crnom s majicama na strašila — sad smo skroz zaronili u to”, nadodao je Marko.
Iako će prepoznatljivi humor i ironija ostati prisutni, naglasak se pomiče prema težem zvuku, dok će lirski kontrast između autoironije i samokritike i dalje definirati pjesme. Baš kao i u ranijim singlovima „Don’t Hate Yourself But Don’t Love Yourself Too Much“, „IG Boy“ i „Bigge Boom Boom“.
