Tekst, foto i video: Martin Lenard
Hladnog ponedjeljka za početak travnja, točnije sedmog travnja su Divlje jagode promovirale novi album, ali i reizdanja dva stara: Motori i Konji. Nije to bila obična promocija. To je bila svečanost na kojoj su se okupili svi članovi koji su svirali i pjevali na albumima.
Počeli su sa Krivo je more i Jedina moja sa prvog albuma. Da su samo taj album snimili ušli bi u legendu glazbe bivše države, a oni tu nisu stali. U bendu je prodefiliralo glazbenika koji su se kasnije afirmirali na različitim scenama i žanrovima. Kada kažemo da su začetnici metala u bivšoj državi, onda je nepristojno spominjati sve koji su sudjelovali. Radi se o vrlo velikim imenima i talentima koji idu uz ta imena.
Nakon prve dvije pjesme i nešto slika i videa, potpisnik ovih redaka je završio na šanku, jer… imam jako lijepe uspomene na ove pjesme. Kraj mene je bio neki Zadranin, koji je isto imao uspomene, na te pjesme. Bilo je to lijepo vrijeme i… romantično koliko god oni tupili da su metalci.
Hard Place je bio krcat, ljudi su se sjećali tih vremena i prihvatili novi album. Kada je Pišta govorio da su izdanja na vinilu, većina je znala o čemu se radi, moj gramofon Sanyo 1010 sa dodanom Ortophon zvučnicom je sada negdje u podrumu u mirovini. Na ploče Divljih jagoda sam posebno pazio, posebno na prvu i nisam ni pomislio posuditi kome.
