Tekst: Žaklina Polak Matanović
Foto: Jurica Cvitanić
U sklopu 17. Zagreb Jazz Festivala, Gregory Porter nastupio je sinoć u prepunoj dvorani Vatroslava Lisinskog, za koji se, kako se često moglo čuti, tražila karta više. Publiku je dočekao poseban glazbeni doživljaj jer je Porter prvi put u Zagrebu nastupio uz pratnju Zagrebačke filharmonije, kojom je ravnao Ivan Josip Skender, a suradnja je dogovorena još prošle godine, nakon njegova iznimno uspješnog koncerta u prepunom Kinu SC.
Kratki uvodni govor održao je Dražen Kokanović, utemeljitelj Zagreb Jazz Festivala, naglasivši kako jazz ne bi trebao biti glazba za intelektualce ili odabrane, već glazba za sve – kao livada u proljeće.
Gregory Porter rođen je u Sacramentu u Kaliforniji, a danas se smatra jednim od najvažnijih i najutjecajnijih vokala suvremene jazz i soul scene. U Hrvatskoj je već po peti put, a večerašnji koncert nastavak je njegove posebne veze s hrvatskom publikom. Dobitnik je dviju nagrada Grammy za najbolje jazz vokalne albume (Liquid Spirit i Take Me to the Alley), uz ukupno osam nominacija. U njegovoj se glazbi isprepliću jazz, soul, gospel, blues i R&B, a njegov prepoznatljiv baršunasti bariton, karizma i emocionalna interpretacija čine svaki njegov nastup posebnim glazbenim iskustvom, što je potvrdio i sinoćnji koncert u Lisinskom.
Koncert je otvorio pjesmom „Painted on Canvas“, nakon čega je uslijedila „Nature Boy“, posveta Nat King Coleu, kojega je Porter nazvao svojim „herojem“. Tijekom večeri nizao je svoje uspješnice, a između izvedbi opušteno je komunicirao s publikom, dijeleći zanimljivosti o nastanku skladbi, ali i osobne crtice iz svog života. Zagrebačka filharmonija dala je cijelom nastupu dodatnu dimenziju i raskoš zvuka, što je i sam Porter komentirao riječima da su sve podigli na „next level“. Posebno emotivan trenutak večeri bila je izvedba pjesme „Smile“, koju je izveo na prvom bisu, uz vidljivo oduševljenje publike. Kako ni nakon toga publika nije prestajala s pljeskom, Porter se vratio na pozornicu i koncert zaključio pjesmom „It’s Probably Me“.
Porterova toplina, izražajnost i baršunasti bariton još jednom su potvrdili zašto ga publika diljem svijeta i ovdje u Hrvatskoj toliko voli.
