Foto: Davor Birt, tekst: Suzana Svečnjak.
Nedjeljna večer u Močvari donijela je jedan od onih koncerata koji brišu granicu između svirke i performansa. IAMX ponovno je potvrdio zašto njegovi nastupi imaju reputaciju nečega puno većeg od običnog live seta, to je hibrid glazbe, kazališta i vizualne umjetnosti.
Večer je otvorila Aux Animaux, čiji je hladni darkwave, prožet thereminom i minimalističkim beatovima, poslužio kao idealan uvod u ono što slijedi. Publika se već tada počela uvlačiti u specifičnu, pomalo ritualnu atmosferu.
Močvara se pokazala kao savršen prostor za IAMX, nizak strop, blizina bine i gusta, gotovo opipljiva energija publike. U takvom okruženju nema distance: svaki pokret, svaki uzdah i svaki glitch u elektronici dobiva dodatnu težinu.
Chris Corner izlazi na pozornicu bez velikog uvoda, ali s jasnom namjerom ,potpuno ogoliti emociju. Od prvih taktova jasno je da će večer balansirati između agresivnog electra i krhkih, gotovo ispovjednih trenutaka.
Setlista je (očekivano) kombinirala noviji materijal s albuma Fault Lines¹/² i starije fan-favorite stvari. Pjesme su se prelijevale jedna u drugu bez puno pauze, stvarajući osjećaj kontinuiranog performansa, a ne niza odvojenih pjesama.
Vrhunac večeri dolazi u trenucima kada se klub potpuno prepušta ritmu, pulsirajući bas i repetitivni beatovi pretvaraju prostor u nešto nalik underground ritualu. No jednako snažno djeluju i sporiji momenti, kada Corner ostaje sam uz klavijature, ogoljen i ranjiv.
IAMX je i ovaj put ostao vjeran svojoj estetici: body paint, fragmentirani vizuali i teatralna ekspresija. Ništa nije tu slučajno, svaki detalj doprinosi dojmu da gledamo pažljivo režirani performans, a ne samo koncert.
Svjetlo i sjena igraju ključnu ulogu, često skrivajući izvođače i ostavljajući publiku da se fokusira na zvuk i emociju.
Možda najvažniji element večeri bila je publika, mješavina dugogodišnjih fanova i znatiželjnika, svi jednako uvučeni u IAMX univerzum. Nije bilo klasične distance između izvođača i publike; granica se više puta potpuno izgubila.
IAMX u Močvari nije bio koncert koji se “odgleda” , to je iskustvo koje se proživi. U vremenu kada su mnogi live nastupi svedeni na rutinu, ovakav intenzitet i posvećenost detalju djeluju gotovo subverzivno.
Ako je suditi po reakcijama publike, Zagreb je i ovaj put dobio večer o kojoj će se još neko vrijeme pričati, tiho, u krugovima onih koji znaju da su prisustvovali nečemu posebnom.
