Razgovarala : Tena Arapoović
Foto: Ante Varvoda
Mile Mijač, poznat i kao bubnjar benda M.O.R..T. pokrenuo je i solo karijeru te izdao album. U intervju nam je ispričao kako je sve krenulo.
Kako je nastao album “Moramo pričati”? Što te inspiriralo za stvaranje ovih pjesama
Mile: Album je nastajao godinama realno, ali smo ga lipo zgotovili i finalno oblikovali u posljednje dvije godine. Glavna nekakva inspiracja su ti odnosi između ljudi; sve te neizgovorene riječi, bodljikavij osjećaji, zanemarene teme kao „što si tio bit kad narasteš“, samoća, anskioznost, pa i smrt. Nemamo se mi šta toga bojati, već o tome moramo pričati.
Naslov albuma zvuči intrigantno i pomalo ozbiljno. Koja je priča iza naslova?
Mile: Sve ideje koje sam ja imao su zvučale glupo (kaže „časni sud“ to jest ljudi oko mene), tako da kad sam iz zezancije u kući izgovorio: Čuj, moramo pričati. Odjednom tišina hehe. Kad sam rekao: Ime albuma! Reakcije su bile : ubit ću te, ne radi to, znaš koliko mrzim kad to netko kaže… Instant zaključak je – to mora bit naslov albuma!
Koja ti je pjesma s albuma posebno bliska i zašto?
Mile: Najčudniji dio cijelog ovog albuma što su mi sve stvari i dalje divne, ne smeta mi ih upalit, preslušat i proanalizirati. Tako da ako moram izabrat jednu hajmo sa… Ukol’ko – najtužniji tekst na albumu koji se prezentiran tako slatko.
Je li album proizašao iz osobnih iskustava ili imaš i univerzalne poruke koje želiš prenijeti?
Mile: Sve su to osobna iskustva sa kojim sam se ili borio ili su me počastila.
Koliko dugo si radio na ovom albumu i kako je izgledao proces stvaranja?
Mile: Strah me toliko daleko razmišljat ali mislim da je cca prva stvar nastala ima punih desetak godina. Proces je bio baš baš dugotarajan: od prvih verzija di se može čuti moj glas i akustična gitara snimljenim sa mobitelom ili nekim tek takvim mikrofonom, do full benda, pa opet studijska verzija akustične sa glasom, sve do ove finalne verzije koja ne bi ovako zvučala da Patrik nije dodao taj svoj divan pristup. Čovjek se baš uhvatio u koštac za tim nekakvim „country“ stilom i napao ga sa svih strana. Što se i čuje.
S kim si surađivao na albumu i kako su te suradnje oblikovale konačni zvuk?
Mile: Definitivno je tu „main man“ Patrik Zelenika – koji je sa svojim sviranje gitare ubio, sa svojom upornošću uvjerio me gdje ovo sve treba ići. Sandra Poljak nam je pomogla na par pjesama sa bek vokalima, synth-ovima i klavirima, te nas ispirilala da se potrudimo naći nekoga ko zapravo i svira violinu. Tu dolazi na scenu draga Klara Pehar sa svojom violinom i divnim glasom i baca na album onaj divni osjećaj i širinu koja je baš nedostajala. Naravno i Ivana Grahovac sa svojim ubijitim perkusijama, vokalom i beskrajnom podrškom.
Kako bi opisao glazbeni stil albuma? Jesu li se tvoja glazbena razmišljanja promijenila u odnosu na ranije radove?
Mile: Kompletno promijenila. Pokušavamo da skužimo jel to country ili šta, ali mislim da je to nekako najbliža ladica u koju upadamo. Ako tko ima kakvu ideju: javite nam.
Koji su glazbenici ili žanrovi utjecali na zvuk albuma?
Mile: Mali milijun njih; blues, country, rock, jazz…nema pravila. Nećemo sad uprati prstom u nikoga.
Osjećaš li pritisak od publike da se prilagodiš trendovima, ili si u potpunosti vjeran sebi?
Mile: Koje publike? Heheh – Nema prilagodbe, radimo ono što najbolje znamo i što najviše volimo.
Planiraš li neke live izvedbe kako bi ljudi čuli album?
Mile: Naravno, čujemo se u proljeće.
Kako te ovaj album definira kao umjetnika u ovom trenutku tvoje karijere?
Mile: Nov početak!
Što si naučio o sebi tijekom stvaranja albuma?
Mile: Usudi se uraditi sve što zamisliš, ukoliko previše razmišljaš o tome šanse su veće da to i zasereš.
Kakvi su tvoji planovi sad kad je gotov stres oko izlaska albuma? Već razmišljaš o novim projektima?
Mile: Uvježbati bend, svirati i uživati.
