Sworn to death je mladi peteročlani zagrebački groove metal bend službeno osnovan 2021. godine. Čine ga Jan Fabijan Tomičić (vokal), Luka Ore (ritam gitara), Zvonimir Karanušić (lead gitara), Luana Racan (bubanj) i basist Dino Kezo (koji nam se nažalost nije mogao pridružiti na ovom intervjuu).
U svojih nekoliko godina postojanja prošli su svirke diljem hrvatske, izbacivanje svog prvog full length albuma “ Sworn to Death” u vlastitoj produkciji i nekoliko izmjena članova unutar benda.
Pridružili smo se ovoj zanimljivoj i zabavnoj ekipi na jednoj od njihovih proba u prostoru Glazbene kuće da popričamo o stanju metal scene u Hrvatskoj, prilikama i neprilikama glazbenika u usponu, njihovim (eklektičnim) glazbenim utjecajima i drugim zanimljivim temama.
Prije nego krenemo u samu priču o bendu,kako ste se uopće našli u svijetu metala? Kako je krenula vaša ljubav prema metalu, instrumentima i glazbi općenito?
Jan: Ja sam krenuo od toga da je moj stari u autu imao puno cd-a bendova poput AC/DC, Guns ‘n’ Roses i Deep Purple i s vremenom kad sam ušao u pubertet nisam više htio slušati ono što slušaju moji starci pa sam tražio nešto svoje.Tako sam otkrio Eminema i ušao u fazu gdje sam samo rap slušao neke 3,4 godine.
Zanimljivo je da sam se rocku vratio kroz igranje igrice GTA: Vice city stories gdje sam na rock/metal radiu čuo pjesmu Holy Diver od Ronny James Dia, što me podsjetilo na te stare dane i zaključio sam da taj žanr nisam dovoljno istražio. Tu je onda došla Metallica i ti neki žešći bendovi da bi na kraju završio na metalcore/deathcore žanru.
Što se “pjevanja” tiče, nikad nisam imao sluha i zaključio sam da je deranje (growl vokal) više za mene. Prvo sam krenuo samostalno eksperimentirati kroz godinu, dvije,nakon čega sam proveo nešto manje od godinu dana u svom prvom bendu koji je tada bio neimenovani metalcore projekt.
Kroz to sve sam i prvi puta saznao za Sworn to death i zaključio da je došlo vrijeme da ozbiljnije poradim na vokalu. Iako sam 99% samouk, u tom vokalnom razvoju su mi super poslužili youtube tutoriali Phila Bozemana (vokal White Chapela) koji su mi bili svojevrstan vodič u vezi toga što mogu i nemogu raditi sa glasom ako ga mislim dugoročno održati.
Zvone: U glazbu sam ušao vrlo rano, a sve je počelo kad sam imao nekih 4,5 godina i moj brat je dobio novu gitaru. Nije mi se svidjela ideja da moj brat svira gitaru a ja ne tako da sam u sviranje krenuo zbog ljubomore na njega 😀
U osnovnoj školi sam imao fazu gdje sam isključivo slušao Red Hot Chilli Pepperse, a kasnije su se tu pojavile neke stvari sa više distorzije,Guns ‘n’ Roses, Deep Purple, u nekom trenutku i Metallica, a u tom razdoblju sam počeo i ozbiljnije svirati.
Većina članova moje obitelji svira neki instrument, a kako je moj stariji brat bio u jazz-u, uvijek mi je to bio pojam ozbiljne glazbe, i naravno morao sam i ja početi istraživati i slušati jazz!
To je sve bilo negdje na početku srednje škole i od tada imam taj neki dvostrani glazbeni identitet, žestoki rock/metal s jedne strane, a jazz/fusion/opskurna orijentalna glazba s druge strane.
Moj prvi bend je bio Quiet Protest koji su tada bili metal bend, a jazz sam svirao sa strane.
Dijelili smo prostor za probe sa jazz/funk/fusion/rock bendom Robostrop & the CEO, kojima je tada otišao basist pa su mene regrutirali u bend.
S njima sam stvarno izrastao kao glazbenik i počeo istraživati i svirati kompleksniju, težu i drugačiju glazbu.
Što se tiče Sworn to death, Luka i ja smo išli skupa u srednju, tako da smo si uvijek bili tu negdje još od doba kada je Sworn to death tek nastao. U to vrijeme njima je trebao basist samo za jednu svirku pa je zvao mene. Ta svirka je na kraju ispala toliko loša da nije moglo na tome završiti 😀 U međuvremenu im je otišao i gitarist , pa je zaključeno da ću im ja ipak biti novi gitarist a basista će naći i to je bio moj start u Sworn to death-u.
Luka: S jedne strane moj brat je slušao Blind Guardian, Iron Maiden i nešto Metallice a s druge strane moj rođak je slušao nu metal; Limp Bizkit, Linkin Park itd.. i generalno to se tada slušalo pa sam u početku bio pasivno izložen takvim glazbenim utjecajima.
Do pola srednje sam više manje bio jedina osoba u svom okruženju koja sluša metal i nisam imao s kime razmjenjivati ideje. Krajem drugog srednje sam se tek počeo družiti sa Zvonetom a u tom nekom razdoblju sam i razvio veliku želju da naučim svirati gitaru.
Tako sam si našao svoj prvi posao u jednom restoranu brze hrane i od te (mizerne) plaće sam kupio prvu gitaru i prvo pojačalo.
Nakon 3 mjeseca sam došao do zida, skužio da nemam pojma što radim i uzeo sam si instrukcije iz gitare. Imao sam super instruktora Matiju koji me naučio važnosti savladavanja osnova prije nego uopće krenem razmišljati o metalu, i to je zapravo bio moj početak.
Tu negdje 2020. sam se čuo sa Brunom s kojim sam i osnovao Sworn to death.
Glazba koju sam tada slušao krenula je u smjeru Amon Amartha, Bolt Throwera, Opetha, Alcesta itd..
Od tada do danas smo izmijenili 5 članova u bendu i sada smo u ovoj trenutnoj postavi.
Luana: Za mene je sve počelo negdje u osnovnoj školi kada sam doslovno preko noći počela slušati tu neku žešću glazbu. Ako se dobro sjećam, imala sam prije toga podlogu više “radio friendly” ali i dalje malo žeće rock glazbe koja se u to vrijeme puštala na MTV-u.
Nu metal je prvi žanr s kojim sam krenula nakon što smo prijateljica i ja posudile cd-e od Slipknota ( “Slipknot”) i Korna (“Untouchables” i “Take a look in the mirror”). Za mene je to bilo to!
Preko nu metala sam došla do metal corea i death corea…Sjećam se da mi je prvi veći koncert bio Korn na Šalati 2007., tada sam imala 17 godina i dobila sam kartu kao poklon za rođendan od mame 🙂
Vidjeti tad odlične domaće bandove kao predgrupe – Popeye i Father te gledati Korn s tada zamjenskim bubnjarom – Joey Jordisonom i to bez maske bilo je ispunjenje snova.
Doba mog glazbenog odrastanja također je bilo obilježeno neizostavnim Lamb of God i bendom Chimaira, koji su jedan od rijetkih bendova koje nažalost nikada nisam uspjela pogledati uživo.
Inače, cijela moja uža i šira obitelj su glazbenici, tata je bubnjar a mama profesorica glazbenog, tako da je bilo logično da ću završiti glazbenu školu. Završila sam osnovnu za klavir a kasnije sam upisala udaraljke. Tako sam u sklopu nastave osim bubnjeva naučila svirati i druge udaraljke kao što su timpani, ksilofon, marimba i vibrafon.
Imali ste nekoliko promjena postave do sada, kako ste se našli u ovoj trenutnoj formaciji i kako ste se uopće međusobno povezali?
Luka: Prije svega shoutout našim bivšim članovima iz originalne postave;Bruno Perković (gitara), koji je samnom osnovao Sworn to Death,Kristijan Sajko (bubnjevi) i Tin Đaković (bas)!
Bruno i ja smo imali probe kod Hogara dok je još bio na Radničkoj, onda je nastupila korona i sve je zamrlo, da bi se stvari opet pokrenule nakon što je “lockdown” završio i preselili smo se sa probama u Grahorovu.
To je bila ta neka prva postava, a uz navedene članove ja sam bio na gitari i Jan na vokalima.
Prvi član koji je otišao je bio Tin, kojeg smo zamijenili sa Markom Josipovićem.
Jan: Nakon Marka došlo je do nekakvog raskola u bendu, on je polako počeo gubiti interes i tu je uletio Zvone na basu. Uskoro je i Bruno otišao iz benda.
Prvu svirku koju smo imali sa Zvonetom je bila u Postojni u Sloveniji što je ujedno bio njegov prvi i jedini nastup u ulozi basista. Nakon toga smo zaključili da ćemo lakše naći basista i Zvonetu je dodijeljena uloga gitarista!
Dinu Kezu, našeg basista ( koji nije s nama trenutno na ovom intervjuu) smo dovukli iz Splita.
Krajem 2023. Kristijan je imao neke privatne probleme zbog kojih jednostavno više nije mogao davati toliko energije u bend, pa smo morali eto prekinuti i taj odnos.
Luanu, koja je tada bila u bendu Evolted, smo upoznali u 5. mjesecu 2023. na svirci u Kutini.
Luka:Smiješna priča je da nas je Luana odbila jedno 13 puta prije nego što je pristala biti u bendu, a tjedan dana nakon što nas je zadnji put odbila, odjednom se javila da nam kaže da je već preslušala prvi album i počela skidati pjesme nakon čega smo zaključili da definitivno svi moramo na kavu/audiciju/probu! 😀
Eto i sad smo tu gdje jesmo, and the rest is history!
Vaš prvi službeni singl “Torn” izdan je na Valentinovo 2022. a vrlo brzo imali ste i prvi nastup upravo ovdje u Glazbenoj kući gdje trenutno imamo intervju! Kako je to izgledalo?
Jan: Tako je, prvi nastup smo imali u Glazbenoj kući 16.4.2022 sa bendom Nigmar. Zapravo je došlo iznenađujuće puno ljudi, oko stotinjak, cijela ova prostorija u kojoj smo sad je bila puna.
Nervoza je bila ogromna a nitko od nas nije izgledao kao da uopće pripada u isti bend 😀
Čak bi i rekao da smo dobro odsvirali taj prvi gig a tada smo i zaradili prve pare od glazbe.
Luka: Tu prvu svirku nismo imali nikakvih većih failova..Kad staneš na stage i opali te adrenalin, sve se brzo dešava pa se i neke greške lakše potkradu ali se brzo i oporaviš od njih.
Zvone: Ja sam taj nastup gledao iz publike jer u to vrijeme još nisam bio s njima i svirao sam u još 2 benda od kojih je jedan bio Robostrop & the CEO s kojima sam razvio dosta visoke standarde, puno više od onih na koje sam do tada bio navikao, pa sam bio dosta kritičan prema tom njihovom nastupu.
S druge strane, kad se sjetim svoje prve svirke, nemogu reći da je bilo idealno. Ono što me impresioniralo je taj “engagement” koji su uspjeli postići sa ljudima!
Nedugo nakon toga izbacili ste i prvi “full length” album naziva “Sworn to death”. Kako je izgledao proces kreiranja albuma s obzirom da ste ga izdali u vlastitoj produkciji, i kako općenito izgleda stvaranje glazbe unutar vašeg benda?
Jan:To je bilo zanimljivo iskustvo! Prve 4 pjesme s albuma ( “Burning lungs”, “My demons”, “Blood red dawn” i “Torn”) bile su nekako sastavljene još od trenutka kada sam ja prvi puta ušao u bend. Imao sam od prije par ideja na kompjuteru, razmjenjivali smo ideje između članova benda i vrlo brzo nakon toga su došle i “Misery” i “Choke”.
Te prve 4 pjesme nastale su nekako bendovski a “Misery” i “Choke” su u potpunosti moje. “Misery” i “Heaven shall drown” nekako imaju i sličnu tematiku i super su se uklopile stilski u ostatak albuma. “Unhuman” je pjesma nastala na probi 🙂
To je nekako bio završetak pisanja albuma a sve nakon toga je bilo dorađivanje kod mene doma.
Bruno je htio da idemo kod nekoga i odradimo to profesionalno, na što sam ja zaključio da nema potrebe kad to mogu sam odraditi besplatno, i eto, kao što ste čuli album i zvuči kao da je napravljen besplatno 😀
Sve instrumente smo snimali kod mene doma, kao i vokale što je bilo zanimljivo jer sam morao potjerati sve iz stana da se mogu u miru derati!
Sve to je potrajalo nekih pola godine i nakon što je sve snimljeno trebalo je odraditi mix i master. To je čak i relativno brzo išlo jer sam sve više manje radio iz glave, po sluhu i osjećaju.
Zanimljivo je da smo na isti dan kada je izašao taj album imali dogovorenu i svirku u Splitu u klubu “Kocka” pa smo odmah odradili i promociju albuma.
Luka: Pisanje pjesma nekako uvijek krene od toga da netko dobije ideju i onda te ideje razmjenjujemo međusobno i razvijamo ih dalje. Sve je to proces konstantnog dodavanja i oduzimanja dok ne dobijemo ono što nam se svima sviđa. Ponekad nam za jednu pjesmu treba tjedan dana a u drugim situacijama zna potrajati i mjesecima.
Zvone: U principu jedan od nas piše pjesme a drugi filtriraju ideje, a vremenski se pisanje pjesama toliko razlikuje jer sve ovisi otkuda krećemo. Nekada ostatak benda ima male zamjerke pa se brzo složimo, a nekada se u potpunosti razilazimo pa na kraju pjesma otpadne.
Luana: Sve je stvar kompromisa i dogovora, uvijek težimo zlatnoj sredini i damo svakome priliku za izražavanje mišljenja prije nego odlučimo u kojem smjeru krenuti.
Jan: Sad smo si kao bend već dosta bliski, pa unaprijed otprilike znamo kome se što sviđa i ne sviđa, tako da sve ide puno glađe nego prije. Ponekada zna biti i kaotično, ali kaotično na najbolji mogući način!
Činjenica je da vrlo mali broj alternativnih bendova u Hrvatskoj ali i šire živi isključivo od glazbe. Što Sworn to death radi kada se ne bavite glazbom?
Luana: Po struci sam magistra poslovne informatike, a uz to sam završila i fitness učilište. Uglavnom sam radila po marketinškim firmama i na kraju odlučila otići u samostalne vode tako da sada imam paušalni obrt koji je jednim dijelom usmjeren na marketinške usluge a drugim dijelom na pružanje individualnih i grupnih fitness treninga.
Osim toga, fotkam iz hobija, ne toliko ljude koliko prirodu, i kolekcionar sam raznih fotoaparata, a sve više me zanima i analogna fotografija!
Većina vremena i energije mi je trenutno usmjerena na izgradnju posla, a vikende uglavnom posvećujem bendu i glazbi.
Luka: Dijeli me jedan ispit od toga da postanem inženjer medicinske radiologije! Studirao sam i pravo ali ova struka me baš zanima i volio bih napredovati u tome, a sa strane se naravno i dalje želim baviti glazbom.
Prije sam bio hardcore fan Warhammer-a, ali baš ono…imam svoje figurice, 3, 4 vojske, bio sam na natjecanjima, znao sam napamet knjige i knjige pravila… 😀
Trenutno sam friško nezaposlen, oduzimam slobodno vrijeme ljudima u bendu, kad stignem u zadnje vrijeme i treniram tako da shoutout “Grindhouse” gym-u do kojeg sam došao na preporuku naše Luane!
Zvone: ja sam valjda najizgubljenija osoba u bendu 😀 Inače sam student anglistike i informacijskih znanosti na filozofskom fakultetu. Taman u vrijeme prve godine studija se zahuktala korona i u tom razdoblju sam prošao kroz svakakve mentalne turbulencije i nekako izgubio tok sa studijem, tako da trenutno radim na tome da to završim ali odugovlači se jer mi je zadnja godina..
Što se poslova tiče, uvijek sam nešto radio, kad god stignem prevodim tekstove honorarno, davao sam instrukcije iz grčkog, latinskog i engleskog, trenutno vozim taksi! 🙂
Sve slobodno vrijeme posvećujem glazbi..zanima me bilo koji oblik znanja koji mogu upiti a da se tiče glazbe, glazbene opreme, teorije glazbe te kako biti bolji glazbenik i bolje iskomunicirati ideje.
Kao lingvista i filologa, jezik i komunikacija me fasciniraju bilo u poslovnom ili društvenom okruženju.
Jan: U pravilu sam 99 % svog vremena posvetio glazbi.
Originalno sam bio na Fakultetu političkih znanosti i htio sam se baviti politikom, ali sam vrlo brzo shvatio da me studij neće odvesti u smjeru u kojem sam želio ići, tako da sam se preusmjerio na glazbu.
Sad već skoro 2 godine radim u jednoj diskografskoj kući okružen cd-ima i pločama 😀
Ako nisam na poslu okružen pločama i cd-ima onda sam doma okružen glazbenom opremom.
Osim Sworn to death-a bavim se još jednim bendom “Sinner takes all” u kojem sviram gitaru.
Trenutno jedan od najzanimljivijih aspekata u mom životu je podcast s kojim smo nedavno krenuli Sandro Radan iz benda Vulom i ja, a zove se “Po’ ure metal kulture”. U ekipi s nama su također i Gabriel Juriša (također iz benda Vulom), Karlo Ravenski koji je inače tonac u Ksetu, i moj brat.
Drago mi je što imam platformu i priliku ugostiti ljude i bendove kojima se divim, pa svakako bacite oko na podcast!
Također se bavim i produkcijom tako da ako nekome treba miksati,masterati, ili pomoći na bilo koji način, otvoren sam za suradnju sa svima, pogotovo ako se radi o metalu jer tu sam “doma”.
Popričajmo malo o metal sceni u Hrvatskoj! Kako ju vi doživljavate kao glazbenici koji ste u nju uključeni direktno?
Zvone: Metal scena kod nas jednostavno nije dovoljno razvijena i ima malo igrača. Pod tim mislim da ima malo dostojnih prostora za svirke koji imaju svu potrebnu infrastrukturu za kvalitetan koncert za recimo 150 ljudi a da nije neko prenamijenjeno skladište.
Također vlasnici tih prostora često nisu ljudi zagriženi za metal jer u metalu nema novaca pa je i teško dogovarati svirke.
S druge strane, upravo zbog toga što svi na sceni doživljavamo takve frustracije, razvilo se to zajedništvo između bendova u kojem si međusobno držimo leđa i podupiremo se. U svemu, pa tako i kod nas na sceni postoje dobre i loše strane.
Luka: Ima tu svega…Kada pogledaš koliko mi truda energije i novaca ulažemo u glazbu i koliko od toga dobivamo, omjer je vrlo nezahvalan. Naša država je mala i uvijek se postavlja pitanje,koliko ljudi uopće sluša metal a koliko od njih zapravo podržava tu vrstu glazbe.
Luana: Ja sam inače rodom iz Pule koja je uvijek bila poznata kao rock grad. Klub “Uljanik” koji je dugi niz godina bio žarište rock/metal scene je zatvoren unazad nekoliko godina.
U doba mojih roditelja scena je postojala, a danas se dosta promjenio profil ljudi i glazba koju slušaju je više orijentirana na trap, hip hop i narodnjake..
Jan: Glazbenici kod nas,pogotovo oni koji tek kreću, nisu nužno tretirani sa dostojanstvom i poštovanjem koje mislim da zaslužuju.
Iz druge perspektive, prije je bilo puno ljudi koji su dolazili na svirke malog broja bendova. Za vrijeme korone, ljudi su puno vremena provodili online, saznali za neke nove opcije i sada imamo situaciju gdje ima puno bendova i organizatora a nešto manji broj ljudi koji dolaze na koncerte.
U Zagrebu ima nekoliko klubova koji organiziraju metal svirke više puta tjedno i onda smo svi raštrkani na tih nekoliko mjesta i moramo birati što ćemo otići pogledati.
Također, ljudi koji su zaduženi da guraju mlade umjetnike i glazbenike dalje zaključili su da to mogu raditi bez puno ulaganja u njih, na način da odaberu bendove koji su sebi već stvorili nekakvo ime preko društvenih mreža, imaju svu opremu i potreban budžet za snimanje.
Diskografska kuća ih “ugrabi” i predstavlja kao vlastiti uspjeh iako nisu imali puno zasluge u promociji i samom uspjehu benda.
Jedan od problema je i činjenica da organizatori često nisu spremni izdvojiti budžet za bend kako bi on napredovao tako da smo mi na neki način stopirani vlastitim svakodnevnim životima i poslovima koji nam omogućavaju da zaradimo novac koji ćemo uložiti u bend. Govorimo o 20 godina rada i ulaganja za nekoliko godina uspjeha, dakle omjer uloženog i dobivenog je jasan.
Kada smo se već dotakli teme novca u prošlom pitanju, kada biste imali neograničen budžet unutar sljedećih godinu dana usmjeren isključivo na ulaganje u bend, kako biste taj novac potrošili?
Luka: Ajmeee neznam otkuda bih krenuo.. Dakle svi bi prvo sebe trebali riješiti da bi uopće krenuli “na van”. Luana bi odmah dobila svoje bubnjeve, činele…drugim riječima, svi bi morali prvo riješiti svoju opremu. Odmah bih tu dodao da imamo i naše tonce i vozače..
Onda oprema za stage, imali bi svijetla gore dolje i sa strane 😀 Zatim merch i to od naljepnica, upaljača, trzalica pa sve do bočica za bebe 😀 😀
Zvone: Broj 1. logistika, oprema koja nam fali plus prijevozno sredstvo u koje stane cijeli bend zajedno sa opremom, fotografom i roadijem.Dakle kombi neki.. “Tour bus” bi bio super, ali ako ćemo biti realni čak i da imamo neograničen budžet u sljedećih godinu dana, nije kao da ćemo za godinu dana svirati u Areni tako da nam bus nije potreban 😀
Sve nakon toga je marketing! I sad mi je još palo na pamet, obavezno poštena prostorija za probe i snimanje!
Luana: Ja bi svakako video spot za svaki singl!
Jan: Nemogu takvu situaciju uopće zamisliti ali mislim da bi čak prvo krenuo raditi ploče! I groupies!!!:D
Šalu na stranu, osobno trenutno nekako uživam u ovoj skromnoj avanturi. Ne treba mi bus, ne treba mi ništa, samo mi daj jedan kvalitetan kombi za koji znam da se neće kvariti, daj mi taj osjećaj da sam s bendom na cesti, nemoram na posao i spavam u hotelu.
I za kraj najbitnije, platio bi ljudima da nas pozovu na Bearstone festival! 😀 Bili smo 2 godine zaredom i bilo je fenomenalno. Taj ugođaj, ta priroda i činjenica da si se maknuo iz Zagreba i budiš se u šatoru su nezamjenjivi.
Ako ovo netko iz Bearstone-a slučajno pročita molim vas napravite metal sekciju, isključivo za nas 😀
Koje glazbenike/bendove sa domaće i strane scene posebno cijenite i/ili slušate u zadnje vrijeme?
Luana:U svoje privatno vrijeme trenutno ne slušam domaće bandove, ali sam odrasla na bendovima poput Popeye i Antitodor. To su bendovi iz mog rodnog mjesta, Pule i svoje tinejđerske godine sam provodila na koncertima pulskih bendova.
U Zagrebu dok sam aktivno izlazila više bih znala otići na rock punk koncerte kao što su Fraktura Mozga, Debeli Precjednik, Saučešće.
Vjerujem da su danas jedne od novih nada scene Greynoise i Freaktion. Freaktion bih posebno izdvojila jer sam imala tu čast učiti prve ritmove i rudimente njihovog bubnjara Tonija koji je postao jako dobar u svom instrumentu i puno bolji od svoje učiteljice. U jednom periodu života, predavala sam bubnjeve u glazbenom studiju, i ostavila to iza sebe. Nisam planirala ponovo se vratiti u glazbu i svirati bubnjeve nakon što sam se preselila u Zagreb, no bilo je pokušaja sviranja po bandovima, i na kraju evo me tu gdje jesam pa i ja sad sviram u domaćem bandu.
Od stranih bandova koje volim/trenutno slušam izdvojila bih novi val metala/posthardcorea: The Plot In You, Bad Omens, Cane Hill, Alpha Wolf, Windwaker.
Od deathcore-a obožavam Emmure i The Acacia Strain a od hardcore-a Lionheart.
Kako sam dosta u japanskoj kulturi i volim anime, znam poslušati i JRock bendove poput My First Story, Crystal Lake dok je Ryo Kinoshita bio vokal, Crossfaith, One Ok Rock (dok su bili brži i energičniji – slušam i dalje stare albume), Survived Said The Prophet i drugi.
Najčešće otkrivam takve izvođače kroz gledanje anime serija…
Zanimljiva činjenica je da mi Spotify pokazuje da sam najviše slušala Sleep Token prošle godine pa evo nebi bilo fer da i njih ne spomenem!
Zvone: Sa domaće scene jako cijenim Muscle Tribe of Danger and Excellence i She Loves Pablo i po mom mišljenju to su jedni od najboljih bendova na našim prostorima.
Tu bi još izdvojio Them Moose Rush i ### koje smo vidjeli na Bearstone festivalu…
Od ostalih svakako 1000mods,Opeth i Gojira jer mi je uvijek potrebna doza toga a svako toliko se vratim i Red Hot Chilli Peppersima 🙂
Slušam i hrpu jazz-a od Juliana Lagea, Johna Coltraina do Freddiea Hubbarda, a volim i funk/fusion tipa Weather report, Parliament-Funkadelic, The Meters, Speedometer…
Sve ostalo što slušam bude dosta nasumično 😀
Luka: Više manje slušam stvarno sve, jedino ne slušam techno i općenito elektronsku glazbu jer više volim živu muziku.
U zadnje vrijeme slušam Thrown, Insomnium, Opeth,Kataklysm, Amon Amarth, Behemoth, Entombed..
Od stonera 1000mods i High On Fire, a od symphonic metala svakako Nightwish koje bi sigurno ubrojio u svojih top 5 najdražih bendova.
Od domaćih bih kao i Zvone istaknuo Muscle Tribe of Danger and Excellence, dobri su mi i Throattwister i generalno svi sa kojima smo na neki način svirali i surađivali.
Također i Kiša Metaka, Goga Sekulić, Tea Tairović i Dragana Mirković koja se često tu negdje nađe u zadnje vrijeme…Općenito volim te kafane 😀
Nije me zaobišao ni ovaj trap đir jer mislim da treba ostati u korak s vremenom…pa se tu nađu Kupusi (Kukus Klan :)), High5, 30 zona, Bore Balboa, Špiro i sve ostalo što se može naći u tom krugu.
Jan: Cajke ne slušam, nije da ih hejtam ali jednostavno nisu moj đir. U zadnje vrijeme najviše slušam After the Burial i jako puno jazza i bluesa, specifično Tom Waits i Grover Washington.
Sleep Token mi se isto često nađe na playlisti, Kiša Metaka, Dječaci a san mi je i da odem na Giuliana ali nikako da ga uhvatim jer uvijek nastupa u nekim zabitima 😀
Uskoro, točnije 17. 1 imate gig u klubu Attacku sklopu metal/hardcore mini festa “ Attack The Ears” zajedno sa Overpower, Collective Rage i Hypertydez. Kako će to izgledati i što možemo očekivati?
Jan:Odmah shoutout Hypertydezima koji su nas se sjetili i pozvali nas na svirku! U zadnje vrijeme smo si postali dosta dobri jer igramo nogomet skupa tu i tamo vikendima 🙂
Sa Overpowerom smo već svirali jednom u 2022. u Glazbenoj kući, a s Collective Rageom nismo do sada imali prilike svirati pa se i tome veselimo.
Očekujte puno moshanja, ali kontroliranog i politički korektnog moshanja, jer je na prošloj svirci u Attacku bilo kaotično! 😀
Karte možete kupiti online ili na ulazu po cijeni od 8 eura, tako da dođite i podržite lokalnu scenu!
Za kraj, nezaobilazno pitanje, kako za Sworn to death izgleda bliska budućnost, drugim riječima što planirate i spremate kroz narednu godinu?
Jan: Nećemo puno otkrivati jer imamo neke planove koje smo tek počeli razrađivati, ali svakako možete očekivati EP relativno uskoro, nadamo se do kraja prve polovice ove godine.
Luana: Sprema se i mini turneja o kojoj također nećemo puno govoriti ali recimo samo da ekipa sa druge strane Dunava može očekivati nešto, u svakom slučaju saznati ćete sve na vrijeme! 🙂
Jan: Spremamo i spotove, drugim riječima želimo nastaviti kao i do sada samo sa puno profesionalnijim pristupom svemu.
