Vûlom je peteročlani death doom metal bend koji čine Domagoj Zrinski, Sandro Radan, Andrej Adonov, Gabriel Juriša i Marko Katavić. Djeluju od 2018., a iza sebe imaju 2 full length albuma, popriličan broj svirki i pripadajuće zanimljive priče koje prate te iste svirke.
Ugostili su nas u prostoru Glazbene pandemije da popričamo o njihovim počecima, glazbenim ambicijama i planovima za budućnost, a kako je to sve izgledalo pročitajte u nastavku
Za početak predstavite nam se i recite nam vaše (formalne i neformalne) uloge u bendu !
SANDRO: Jedan sam od osnivača benda, sviram gitaru, Marko i ja se mijenjamo na lead/ritam gitari, kako na kojoj pjesmi a moja neformalna uloga je da apsolutno sve organiziram za ovaj bend!
MARKO: sviram lead gitaru ali mijenjam se sa Sandrom za leadove, imam bolje soloe ali o tome ćemo kasnije :D, a neformalno sam šofer za bend.
ANDREJ: Ja sam basist i neformalni “punching bag” za bend 😀
GABI: Bolja sam polovica ritam sekcije, sviram bubnjeve, tu sam da kasnim i budem “band clown”.
DOMAGOJ: Formalno vokal a neformalno dežurni gurman i kuhar uz Sandra koji ja zadužen za dalmatinski đir a ja za zagorski!
S obzirom da ste geografski iz različitih mjesta kako ste se svi međusobno upoznali ?
SANDRO: Kako sam se preselio iz Kaštela u Zagreb na nagovor moje tadašnje cure a sadašnje žene i odlučio ponovo okupiti bend, stavio sam objavu na face u grupu “Burza glazbenika” i tamo mi se javio naš tadašnji gitarist.
Kroz neku pijanu priču , uletio je nekim ljudima u bircu i pitao ih dali znaju nekog bubnjara i oni su nekim čudom znali Gabija.
Do Domagoja smo došli preko njegove cure iz Sinja koju ja znam godinama.
MARKO: Ja sam Gabriela znao preko meme page-a i kako sam došao iz Slavonskog Broda u Zagreb studirati a njihov tadašnji gitarist Luka je već bio na izlazu iz benda, došao sam im jedan dan nakon probe i krenuo svirati sve od Dying Fetusa i tu je krenula naša suradnja. To je sve bilo jako jako spontano ali taman sam bio u pravom trenutku na pravom mjestu !
Kako ste došli do imena Vulom,što vas je uopće inspiriralo na stvaranje benda i kako se to sve odvilo sada već davne 2018.?
SANDRO:Mi smo već duže vrijeme u Kaštelima pokušavali sklepati neki bend. Mene i bivšeg vokala Roberta povezivala je ista glazbena vizija i znali smo u kojem smjeru želimo ići.
Obožavali smo i još dan danas obožavamo Woods of Ypres i htjeli smo na tu neku shemu ubaciti malo više death metal elemenata, malo rough i clean vokala, harmonije na gitarama…
Tada sam još sa strane svirao sa bivšim gitaristom Janom i s obzirom da mi se nije svidjela ideja da sviram na dvije strane, odlučili smo sve to objediniti u jedan bend.
Slušali smo Saturnus,October Tides, Deafheaven i sve ostale “vesele” bendove i htjeli smo sve to nadrobiti nekako u isti bend.
Ime benda je došlo vrlo jednostavno, jer svi volimo Elder Scrolls video igru, a s obzirom da sviramo doom guglali smo kul riječi na engleskom koje predstavljaju “doom, darkness” i slično i svidio nam se “Vulom”.
Prvi album “Walls of Agony” izdali ste 2019., nedugo nakon što ste oformljeni, kako je izgledao proces kreiranja tog albuma?
SANDRO: Album je nastao relativno brzo iz nekoliko razloga. Jedan od njih je bio taj što smo svi iz benda svirali u već dovoljno bendova gdje smo samo vrtili covere i bilo nam je dosta toga pa smo odlučili da ćemo ovaj put odmah krenuti sa autorskim materijalom.
Na prvoj probi smo počeli bezveze drljati, nismo imali ni bubnjara ni basista, na laptop smo neke bubnjeve nakucali i u biti tako je nastao glavni rif za naslovnu pjesmu s albuma. Tematski je album obojen derealizacijom, osjećajem izgubljenosti i osjećajem da netko drugi upravlja tvojim životom pa su svi tekstovi išli u tom smjeru.
Drugi razlog brzog nastanka albuma je Zele (Robert, bivši vokal) koji je imao već gotove i pripremljene tekstove za gotovo cijeli album još od nekih prijašnjih godina.
To je bio teški “DIY” što se same produkcije tiče, imali smo neke mikrofone sa “Wish-a” 😀
Kada biste usporedili taj prvi album sa zadnjim, što biste promjenili, kako u retrospektivi doživljavate taj prvi autorski uradak?
SANDRO: Ja osobno ga ne želim više čuti ni vidjeti! 😀 Jako su mi drage neke stvari,ali…šalu na stranu, dosta stvari bih promijenio u vezi prvog albuma ali volim ga, jbg 😀
ANDREJ: Taj prvi album je jako “niche” žanrovski, mora ti se svidjeti taj žanr da bi ti se svidjele pjesme. Pjesme su preduge a trenutni “attention span” je 20 sekundi.
MARKO: Da, pogotovo nama koji gledamo “reelse” svaki dan, moram slušati technical death metal jer se tamo stalno nešto događa 😀 Vulomove dugačke pjesme su najjače kad pada kiša i voziš se autom negdje, ali ovako mom adhd mozgu stalno treba neka stimulacija.
Sandro, 2020. si se preselio iz Kaštela u Zagreb. Kako je to utjecalo na samu dinamiku benda?
Preselio sam se u Zagreb zbog pronalaska posla, a tome je prethodila korona gdje nam je postalo teško odlaziti na probe koje smo tada imali u Splitu jer su nam trebale propusnice za putovanje između gradova.
U to vrijeme se i moj rođak ( koji je bio vokal u toj finalnoj postavi ) preselio u Njemačku.
Zbog toga smo odlučili staviti malu pauzu na bendovske aktivnosti a s obzirom da smo svi imali svoju opremu, instrumente i slično razmišljali smo da bi mogli svatko snimiti svoj materijal,ali naravno od toga nije bilo ništa.
“Fun story” u pozadini te priče je da smo tada svi pratili bend Agaloh čiji su članovi živjeli svatko na svojoj strani SAD-a , snimali materijale za albume odvojeno i našli se jednom godišnje na svirci, pa smo (pogrešno) zaključili da i mi možemo tako 😀
U tom razdoblju ste krenuli i sa live nastupima,sjećate li se svoje prve svirke i možete li ju usporediti sa zadnjim liveom koji ste imali i ujedno izdvojiti neke od najgorih i najboljih nastupa koje ste odradili?
SANDRO: Prvi live smo imali u EKS-u u Splitu po mojoj procjeni pred nekih nekih 60 do 100 ljudi a prema riječima vlasnika kluba, navodno je bilo 30 ljudi 😀
To je bila katastrofa od nastupa u svakom smislu i rekao bih ujedno i naš najgori nastup…imali smo tremu, nismo imali monitore, članovi se nisu međusobno čuli, doslovce sam gledao vokalu u usta da vidim koje riječi izgovara da znam gdje smo 😀
U to vrijeme je moj rođak bio na bubnjevima i ispalo mu je koljeno tijekom svirke, kad je pjesma završila, namjestio si je koljeno natrag i sve je bilo ok ali još dan danas ima problema s koljenom zbog tog dana…Na sreću svih nas, ne postoji snimka tog našeg prvog nastupa…
Kada bi išao usporediti taj live sa zadnjim nastupom rekao bih da smo u ovoj trenutnoj postavi jako dobro koordinirani.
Kao jednu od najboljih svirki izdvojio bih nastup u Vintage Industrial Bar-u u sklopu metal battle-a..Gabi je odsvirao bolje nego ikada iako je bio bolestan i s temperaturom, Domagoj i Gabi nisu stigli na tonsku pa smo ju odradili samo ja, Marko i Andrej.
DOMAGOJ: Prvi nastup otkada sam se pridružio Vulomu je bio dosta pun neke nervoze jer nismo nikad još svi stali na stage kao bend, ali smo se isto tako išli zabaviti čim više, zadnji nastup je isto tako bio pun nervoze ali i iščekivanja, nervoze radi opreme, a iščekivanja da zasviramo neke nove pjesme, kaj se najboljeg nastupa tiče Vintage ili Močvara su bili najbolji možda, a najgori je definitivno bio Maribor jer nitko nije došao 😀
Vratimo se malo na diskografiju i vaš drugi album “A step closer to the grave” izdan 2023. Razlika u kvaliteti između prvog i zadnjeg albuma je ogromna, kako se produkcijski i/ ili tematski oni međusobno razlikuju?
SANDRO: Tematski ne baš puno, a što se tiče produkcijskog dijela tu je bilo dosta promjena.
Kao što sam već spomenuo, prvi album smo snimali sa “crappy” opremom i mikrofonima sa Wish-a a drugi album je miksao i producirao Domagoj a ja sam snimao.
Odlučili smo ne snimati prava pojačala i bubnjeve, tako da sve zvuči malo čišće i sterilnije i da imamo više prostora mijenjati stvari.
Sad smo generalno u procesu “upgrejdanja” svega, pogotovo live nastupa.
DOMAGOJ: Prvi album i drugi se razlikuju po produkciji jako puno, pogotovo jer smo imali kontrolirane uvjete i puno više znanja za drugi, tako da su i same pjesme odrazile neki napredak muzički!
ANDREJ: Mislim da smo napravili najbolje što smo mogli, sa onim što smo imali u vremenu kada je taj album nastao.
Imate li neki “dream collab”, glazbenike sa domaće ili strane scene s kojima biste voljeli dijeliti stage ili surađivati na ovaj ili onaj način?
ANDREJ: Iskreno…Babymetal! Njihovi vokali i solo projekti su jebeni. Isto tako fora bi bilo surađivati sa Electric Callboy.
A sada ozbiljan odgovor…Rammstein! i znam da će se Sandro složiti s ovim, Harakiri for the sky!
SANDRO: Hamferð, Swallow the sun,October Tides, Saturnus, Sunn O))) i svakako Harakiri for the sky.
GABI: Da mogu necronomiconom oživjeti Chuck Schuldinera, Death, Suffocation, Gorguts, Bolt Thrower, Massacre, pa čak i Megadeth bilo bi fora..od ostalih Entombed, Dismember i Dissection!
DOMAGOJ: Swallow the sun, Draconian ili Paradise Lost.
MARKO: Fallujah, Faceless, Archspire, Vesna Pisarović, Magazin, Dragana Mirković 🙂
Pitanje na koje uvijek dobivam zanimljive odgovore-da imate neograničenu količinu novaca na jedan dan za potrošiti isključivo na bend, što biste napravili s tim novcem?
ANDREJ: Put u Japan! I kartu za Tursku da odemo na kebab i kavu…Sve u svrhu team buildinga naravno!:D
SANDRO: Svakako karta za Tursku, a ostalo bi potrošili naravno na nove instrumente, Gabi bi napokon dobio poštene bubnjeve 😀 Baš smo Marko i ja gledali da uzmemo nove gitare da budemo “matchy-matchy” 😀
Definitivno bi kupili prostoriju za probe koja bi ujedno bila i studio.
Tour bus nas ne zanima, zanimljivije nam je ovako putovati s kombijem 😀
MARKO: Kupio bih nam pravi profesionalni studio, sebi 5 goc gitari solarice ovo ono, svima vama novu opremu; bubnjeve, gitare, mikrofone, Andreju bi prvo uzeo lekcije za bas pa ako vidim da ima napretka kupio bih mu novi bas 😀
GABI: Kupio bih milion pivi i ogroman set bubnjeva sa dva kicka i b.c rich od Chuck Schuldinera jer to je predivna gitara…No bio bih” generous enough” da nam napravim studio.
DOMAGOJ: Kad bi imao neograničene financije prvo bi svima uzeo opremu, sve opremio do maksimuma, kupio sebi i svima gitare, svima sve instrumente čak i pretjerano, a ostalo na cugu i hranu za nastupe i vozila i šofere, možda neki avion hahahaha 😀
Kako izgledaju sljedeće dvije godine za Vulom? Imate li u planu snimanje novog albuma,spotova?
SANDRO: Definitivno novi album, materijala imamo već dovoljno.Gabi je već krenuo snimati bubnjeve..Čak smo počeli pisati i materijal za četvrti album, imamo polu gotova već 2,3 demoa za taj četvrti album, i svakako imamo u planu probijati se gdje god možemo.
Što se tiče spotova, neznam koliko su nam potrebni. Radije bih se fokusirao na neki lyric video ili visualisere. Za takve stvari puštamo da nam spontano dođe inspiracija.
ANDREJ: Iskreno, mislim da ćemo tek sa četvrtim albumom doći na onu razinu na kojoj možemo početi nešto ozbiljno raditi.
Za kraj, gdje vas možemo gledati u “akciji” , spremate li neke svirke u narednim mjesecima?
SANDRO:Zapravo se zaredalo dosta gigova u zadnje vrijeme!
25.4 u klubu 28 imamo čast dijeliti stage sa dva odlična austrijska benda Guyođ i Blightbringer a 3.5 sviramo na ZloSTavljanje festu u splitskom klubu Kocka.
U 6. mjesecu prelazimo hrvatsku granicu i sviramo na Karpaty hard fest-u u Češkoj 7.6 a tjedan dana kasnije 14.6 nastupamo u Budimpešti u klubu S8!
Ako želite poslušati našu glazbu van pozornice, možete nas naći na svim društvenim mrežama i glazbenim platformama od Instagrama preko Facebook-a, Spotify-a do bandcamp-a gdje ujedno možete naći i naš merch!
ANDREJ: Kad smo već spomenuli Češku, postoji zanimljiva priča u pozadini toga kako smo došli do tog giga…Vraćali smo se sa svirke na Nebesa festivalu u Sinju i stali smo na benzinskoj po hranu i cugu i kako smo stajali u redu za blagajnu pored nas je bio neki lik u In Flames majici.
Naravno to je bilo instant “prepoznavanje” metalaca i iskomentirao sam mu da ima dobru majicu.
Kroz priču smo došli do toga da je to organizator festivala u Češkoj i Poljskoj i ponudio nam je da dođemo svirati, a Sandro je kasnije dogovorio detalje. Totalno “random” susret ali super je ispalo na kraju!
