Tekst: Hrvojka Kralj
Photo: Katarina Vukoja, Jurica Cvitanić
Prije nego krenem o dojmovima sa ovog eventa, Dva Osam klub odnosno bivša “Jabuka” nikada mi nije bilo omiljeno mjesto generalno za izaći a pogotovo za otići na live svirku jer taj prostor jednostavno nije stvoren niti prilagođen za bendove od nekoliko članova koji bi trebali stajati na “mikro” pozornici sa instrumentima…
Osim toga sam prostor mi je uvijek odavao dojam klaustrofobije i skučenosti pa me zanimalo kako će to sve skupa funkcionirati, pogotovo jer su moja prijašnja iskustva sa koncertima tamo bila poprilično loša i zvuk je bio usudila bih se reći gotovo očajan.
Ipak, sviđa mi se ideja da se u programu miksaju plesne slušaone sa live nastupima bendova raznih žanrova i ovaj put je sve bilo stvarno dobro, čak i sam zvuk za koji sam (pogrešno) pretpostavila da će biti loš.
Dva Osam klub nam je pripremio mini fest obojen Black/death/doom žanrom sa 3 benda; zagrebačkim Vûlom i austrijski Blightbringer i Guyođ.
Večer su otvorili Vûlom, peteročlani bend iz Zagreba. Nedavno smo za Photorokaj radili intervju sa njima pa čekirajte ako već niste! Sviraju onu verziju doom-a koju ja najviše volim, depresivnu, sporu i tešku ali istovremeno vrlo melodičnu i zanimljivu tako da mi ni u jednom trenutku nije bilo naporno ni dosadno.
Imaju vrlo obećavajućeg pjevača čiji je glas stvoren za ovakav tip glazbe i svi zajedno su dobro uigrani i super zvuče, ali sljedeći put bih ih ipak voljela gledati na malo većoj pozornici i pred većom publikom s obzirom da su bili prvi i klub je još uvijek bio poluprazan.
Foto: Jurica Cvitanić
Nakon njih su uslijedili austrijski tročlani bend Blightbringer, koji je definitivno na mene ostavio najveći dojam bar što se vizualnog identiteta tiče.
Foto: Katarina Vukoja
Uvijek to naglašavam ali nevjerojatno je koliko bend ostavlja bolji dojam ako izgledaju u skladu sa time kako zvuče. A oni su stvarno izgledali kao i glazba koju sviraju, kombinacija blacka i dooma ali ipak sa naglaskom na agresivniji i brži ton black metala sa gotovo ritualnim prizvukom.
Foto: Jurica Cvitanić
Ne znam kako bih točno autentično prenijela kako su izgledali pa ću samo reći da ih nebi voljela vidjeti u nekom mračnom kutu ulice dok šetam sama 😀
Zadnji bend večeri, austrijanci zanimljivog imena Guyođ su mi tehnički/instrumentalno zvučali možda čak i najbolje a imali su i “najveseliju” publiku jer se tada već skupilo više ljudi.
U intervjuu koji su odradili za Doomed Nation saznala sam da im ovo nije bio prvi nastup u Hrvatskoj , već su prije 2 godine nastupali ni više ni manje nego u Koprivnici i ostali oduševljeni energijom hrvatske publike pa se nadam da ih ni ovoga puta nismo razočarali 🙂
Djeluju kao da ozbiljno shvaćaju ovo što rade u svakom smislu i predviđam da će se održati na sceni još dugi niz godina !
Da zaključimo ovaj izvještaj, iako i dalje nisam oduševljena činjenicom što se svirka održavala u tako malom prostoru, moram priznati da su bendovi zvučali puno bolje od onog na što sam navikla i cijeli event me podsjetio da lokalna underground metal scena i dalje postoji i napreduje a to nikada nemože biti loša stvar!
