Foto :Tatjana Krstić
Tekst: Mario Antunović
Ovog običnog petka, splitsku Kocku posjetili su ne baš tako obični gosti. Nekima možda poznata tri momka u personifikaciji lokalne verzije Chupa Cabre, Vukojarac, otvorili su vrata nekolicini zalutalih Grka koji se odazivaju na ime Nightstalker.
Bez upozorenja ni pardona s maglovite pozornice, oglasio se gitarist s prvim u nizu brzih, teških riffova ubrzo popraćenim ritam dijelom grupe. Čin je prošao u potpunom rasulu, u najboljem smislu riječi – pregršt ritmova izvlačili su od ‘ko zna kud i nisu ih štedili. Bass-vokal i bubanj-vokal podijelili su uloge na growlanje uz nenestajuće riffove i laganije pjevanje. Speedy riffovi izmjenjivali su se s nježnijim, gotovo sonetskim metal baladama, stvarajući neobičnu dinamiku koja je spriječavala večer da se pretvori u monoton šum, uzimajući u obzir poprilično loše ozvučenje u ovoj prvoj polovici, što se odrazilo podosta na okrutniju stranu dvojice vokalista.
Zatim na pozornici, četiri lika koji vidno žive svoje stvaralaštvo 30+ godina i stoje iza njega.
Niski, dugokosi Grci, na lakšoj strani vage, potpuno udubljeni u, svako svoj posao, ali i dalje savršeno stopljeni zvučali su fenomenalno, velikom zaslugom malog tonca koji je cijelu večer letio uokolo kao da pokušava uskladiti galaksiju.
Frontmen grupe koji u nezanemarivoj mjeri zvuči kao Ozzy Osbourne predvodio je njihov repertoar blago psihodeličnih rock pjesama u poprilično unikatnom stilu uz sitne ali bitne detalje marakasa i tamburina. Snažan bas, kreativni i upečatljivi riffovi, dašak countryja i povučeniji, ali opušten odnos s publikom obilježili su veći dio večeri — uz grublju izvedbu njihove pjesme “Zombie”, popraćenu koreografijom frontmena.
Za kraj, da omekšaju srca i pošalju nas kući pod crvenim mjesecom pozornice, “Can’t Sleep at Night” i “Together” za prividno prekratku večer.
