Tamo gdje je srce, tamo sije sunce

Cane i Anton ponovno su dokazali da su godine za njih samo broj na papiru, a ulična poetika i iskreni rock'n'roll trajna kategorija.

Posebnost ove večeri bila je i striktna "no phone policy" zabrana. Iako kako je koncert proticao nekoliko pojedinaca je pokleknulo i izvadilo uređaje, jer stare navike očito umiru teško,  većim dijelom večeri klub je disao bez digitalnog posredništva. Bilo je to osvježavajuće vraćanje fokusa na samu bit: bend, glazbu i ljude oko tebe.

Večer je Cane otvorio rečenicom "Otišao nam je Goranče” te zamolio sve prisutne za minutu tišine u spomen na Barea, a zatim je krenula hipnotičkim ritmom pjesama "Ona kaže ljubav" i "Ako si...", čime su Cane i Anton odmah postavili jasan, zreli ton. Prva trećina koncerta služila je kao zagrijavanje i pumpanje atmosfere u klubu. Središnji dio donio je pravu eksploziju u Boogaloou koju je pokrenuo je neuništivi klasik "1000 godina", nakon kojeg povratka natrag više nije bilo. No, ova izvedba bila je sve samo ne obična. Pjesma je trajala nevjerojatno dugo, pretvorivši se u hipnotički, repetitivni ritam dok je Cane, u stanju svojevrsnog transa, počeo slati duboke poruke publici.

Govorio je o tome kako čovjek može živjeti tisuću istih godina, ponavljajući iste dane i greške, ali da svi zapravo čekamo samo taj jedan jedini poziv,  za koji točno znamo od koga dolazi i na koji možemo odgovoriti bilo kada. Podsjetio nas je da se svi rađamo i odlazimo na potpuno isti način, a da smo mi zapravo samo "to vrijeme" koje teče između te dvije točke. Nakon tog katarzičnog trenutka, pjesme su se nizale bez predaha: "Ono što pokušavam", "Hipnotisana gomila" i "Kreni prema meni" pretvorile su cijeli klub u jedno veliko, znojno grotlo. Regularni dio koncerta bend je zaključio duhovnim i moćnim krešendom uz "Hoću da znam" i "Molitva", ostavljajući publiku u potpunom deliriju.

Povratak na bis je stigao uz gromoglasne ovacije publike te je bend odsvirao još par stvari, a završili su sa “Najbolje se putuje” što je bila prikladna pjesma za kraj, a bend je publika ispratila pjevajući u sav glas svaki stih te pjesme,

Dosta sam ti pričao, želi me još neko Vidimo se sad i ko zna kad Čuj samo nešto što dobro znam Najbolje se putuje kad putuješ sam

Jer najbolje se putuje kada putuješ sam

Nakon četrdeset i dvije godine, Brejkersi su još jednom podsjetili Zagreb gdje leži prava, nepatvorena energija. Jer na kraju dana, tamo gde je srce, tamo sija sunce, a sinoć je u Boogaloou to sunce sjalo punim sjajem.

Bend je otišao sa pozornice, a DJ Tomi je pustio “Mene ne zanima” , nitko nije otišao, pjesme se gromoglasno otpjevala do kraja kako i zaslužuje. 

Respekt!