Zabranjeno pušenje u Lisinskom, bez struje, ali s publikom pod naponom
Objavljeno:
Točno u 20:10 sati Zabranjeno pušenje otvorilo je koncert pjesmom „Halid umjesto Halida“, posvetivši je Halidu Bešliću. Uvodni dio večeri obilježile su nešto mirnije i manje poznate pjesme, a prvi ozbiljniji zamah koncert je dobio s „Fikretom“. Od tog trenutka, kako su na repertoar sve više dolazile pjesme iz starijih faza benda, publika je sve glasnije preuzimala ulogu pratećih vokala.
Sejo Sexon bio je posebno raspoložen za razgovor, pa su gotovo jednako važan dio večeri kao i same pjesme bile priče koje ih prate. Anegdote, sjećanja, vicevi i humor na vlastiti račun sastavni su dio poetike Zabranjenog pušenja, a u intimnijem okruženju Lisinskog dobili su dodatnu vrijednost. Među brojnim pričama posebno je nasmijala ona o njegovoj ženi koja je bila uvjerena da pjesmu „Možeš imat' moje tijelo“ izvodi Crvena jabuka, a kako je Sejo rekao da će punica biti ponosna na njega jer je ipak svirao u Lisinskom.
Akustični koncept pokazao se kao zahvalan okvir za reinterpretaciju njihova bogatog kataloga. Usna harmonika Tomislava Golubana i gudački kvartet sastavljen od četiri glazbenice proširili su zvučnu sliku benda, a pjesme su u novim aranžmanima zadržale svoj karakter, istodobno otkrivajući neke suptilnije glazbene detalje.
Posebno mjesto u tom dijelu koncerta pripalo je pjesmi „Takvim sjajem“, obradi skladbe „Takvim sjajem može sjati“ Arsena Dedića. Nastala u sklopu rada na glazbi za film „Nafaka“, pjesma je objavljena na albumu „Hodi da ti čiko nešto da“ iz 2006. godine. Sejo se prisjetio kako je osobno nazvao Arsena da bi zatražio dopuštenje za obradu i novi aranžman, koji je Dedić odobrio i pohvalio. Upravo je Arsen bio poveznica između Zabranjenog pušenja i gudača, čija je uloga danas važan dio projekta „Neuštekani“.
Uz Seju Sexona na vokalu i gitari, glazbenu sliku Zabranjenog pušenja čine Toni Lović na gitari, Branko Trajkov Trak na bubnjevima i udaraljkama, Dejan Orešković Klo na bas gitari, Robert Boldižar Robi na violini i klavijaturama, Tomislav Goluban na usnoj harmonici te Anđela Zebec Angie na vokalu.
A upravo Anđela zaslužuje nekoliko rečenica više. Njezin doprinos ovom izdanju Zabranjenog pušenja teško je svesti isključivo na vokalnu izvedbu. Prekrasan glas, izražajnost, prirodna scenska prisutnost i osmijeh koji joj gotovo cijelu večer nije silazio s lica daju bendu jedan sasvim poseban štimung. U njezinoj interpretaciji ima dovoljno karaktera da poznatim pjesmama podari vlastiti pečat, a da pritom ne naruši njihovu izvornu estetiku.
U akustičnim aranžmanima posebno dolaze do izražaja njezina vokalna kvaliteta i osjećaj za interpretaciju, no jednako je dojmljiv način na koji komunicira s ostatkom benda i publikom. Vidljivo je koliko uživa u onome što radi, a ta se radost vrlo lako prenosi i na gledatelje. Anđela odavno nije tek prateći vokal, već glazbenica čija prisutnost bitno obogaćuje zvuk i scenski identitet današnjeg Zabranjenog pušenja.
Nakon priče o Elvisu J. Kurtoviću i putovanju u Ameriku otpjevala je „Pismo Elvisu“, a jedan od najljepših spontanih trenutaka večeri dogodio se tijekom predstavljanja članova benda. Anđeli je bio dovoljan tek refren pjesme „Bacila je sve niz rijeku“ da izazove ogroman pljesak i ovacije Lisinskog. Sasvim zasluženo.
Kako je koncert odmicao, razlika između akustičnog koncerta u Lisinskom i klasične klupske svirke Zabranjenog pušenja postajala je sve manja. „Balada o Pišonji i Žugi“, „Kažu mi da novog frajera imaš“ i „Možeš imat' moje tijelo“ samo su neke od pjesama uz koje je dio publike već napustio svoja sjedala, dok je ostatak dvorane glasno pjevao.
Regularni dio koncerta završili su pjesmom „Raja iz Sarajeva“, tijekom koje je Sejo predstavio članove benda. Povratak na pozornicu nije trebalo dugo čekati, a na bisu, ovoga puta bez gudačkog kvarteta, uslijedile su „Jugo 45“, „Šeki is on the road again“ i za sam kraj nezaobilazna „Zenica blues“. Prizor čitavog Lisinskog na nogama, uz glasno pjevanje, ples i pljesak, bio je najbolji pokazatelj koliko je publika uživala u ovoj večeri.
Ono što me kod projekta „Neuštekani“ posebno dojmilo jest činjenica da Zabranjeno pušenje nije pokušalo akustičnim aranžmanima postati nešto što nije. Naprotiv, redukcijom uobičajenog električnog zvuka dodatno su istaknuli ono na čemu se oduvijek temeljila njihova glazba. Sjajne tekstove, pripovjedački talent, humor, društvenu opservaciju i sposobnost da kroz svega nekoliko minuta glazbe ispričaju čitavu životnu priču.
Više od dva sata koncerta prošlo je gotovo neprimjetno, bez zamora i gubitka pažnje publike. Iz Lisinskog se izlazilo s osmijehom na licu, a oni koji nisu uspjeli doći do ulaznica za sinoćnji rasprodani koncert imat će novu priliku 28. siječnja 2027. godine, kada se „Neuštekani“ ponovno vraćaju u Lisinski.
U konačnici, najveća vrijednost ovog projekta nije u tome što smo poznate pjesme čuli u drugačijim aranžmanima, već u tome što smo se ponovno uvjerili koliko su one dobre i koliko su, desetljećima nakon nastanka, još uvijek žive.
Zabranjeno pušenje sinoć je bez distorzije, električnih gitara i uobičajene rock glasnoće ostvarilo ono što mnogim bendovima ne uspijeva ni uz zid pojačala. Više od dva sata držali su rasprodanu dvoranu u svojoj priči, a na kraju iz nje podigli i posljednjeg gledatelja. Ako je rock'n'roll prije svega stav, energija i emocija, onda je sinoć u Lisinskom bilo rock'n'rolla u izobilju. I to bez struje.
Video
Učitavanjem se preglednik povezuje s uslugom YouTube.
Galerije
Zabranjeno Pušenje kao Neuštekani u Lisinskom - galerija
20 fotografija | Foto: Roman Avdagić | Lokacija: Koncertna Dvorana Vatroslava Lisinskog
Zabranjeno pušenje
20 fotografija | Foto: Kaos Lana | Lokacija: Koncertna Dvorana Vatroslava Lisinskog
Flickr galerija 1
Flickr album | 72177720336968035
Učitavanjem se preglednik povezuje s uslugom Flickr.
Flickr galerija 2
Flickr album | 72177720336969660
Učitavanjem se preglednik povezuje s uslugom Flickr.