tekat i foto Partik Pukko,

Premijerni riječki nastup Lenhart Tapesa u Beertiji donio je atmosferu kakvu klub dugo nije osjetio, sirovu, ritualnu i istovremeno potpuno plesnu. Vladimir Lenhart i njegova mala planina walkmana, kazeta i ručno izrađenih loop mašina transformirali su prostor u improvizirani laboratorij ritma i buke.

Već s prvim loopovima bilo je jasno da neće biti standardnog koncerta, nego svojevrsni performans koji spaja industrijske pulsove, balkanske vokalne fragmente i maglovite terenske snimke iz njegove ogromne kazetne arhive. Glazba se lomila između trance intenziteta i kontroliranog kaosa, a Lenhart ju je precizno krojio kao da montira film u stvarnom vremenu.

Poseban doprinos dale su vokalistice Tijana Stanković, Svetlana Spajić i Zoja Borovčanin. Njihovi vokali, čas eterični, čas gotovo šamanski, unosili su emocionalnu toplinu u tvrdi mehanički zvuk i davali izvedbi dimenziju živog dijaloga između tradicije i eksperimenta.

Publika je polako ulazila u ritam, a pred kraj nastupa klub je bio pretvoren u znojnu, kolektivnu hipnozu. Nije to glazba za svakoga, ali za one koji vole istraživati rubne zone zvuka, Lenhart Tapes u Beertiji bio je događaj koji se pamti, nešto između koncerta, obreda i audio-arheologije.