Foto: Tatjana Krstić
Tekst: Tanja Katić
Posljednjih nekoliko dana dosta se piše o Solinu, o muzici, o izvođačima. Tko je dobrodošao? Kada je riječ o muzici dobrodošli su svi. Muzika je ljubav koja nema granica, muzika ne dijeli, ona povezuje. Muzika prenosi emociju i kroz muziku se izražavamo. Ako već razgovaramo o muzici i izvođačima u Solinu bio bi grijeh ne spomeniti Mojmira i njegove momke iz grupe Kries, koja je godinama dovodila muzičare iz svih krajeva ove naše “balote” -kugle zemaljske i predstavljala kroz festival “Ethno ambijenta” kulturnu raznolikost naroda i narodnosti. Kako od samog početka pratim ta zbivanja na solinskoj Gradini, imala sam priliku uživo vidjeti Aboridžine iz Australije, Francuze, Talijane, Ukrajince, Mađare, Španjolce, Afrikance te mnoge druge koji su predstavljali folklor i iskonsku muziku svog naroda. Grupa Kries, koja i sama predstavlja iskonske napjeve naših prostora, ispoljava poseban spoj melodije i ritma izvodeći pjesme o Ivi i Mari, Lepom Juri, Moj Javore, Kolinde, Oj Livado, Lado, Dodole, Sve vam zdravo, te mnoge druge napjeve i na kraju zaokruži priču sa Zumbom. Melodija koja opija energijom i emocijom. Muzika koja publiku oduševljava iz godine u godinu.
Tko god je jednom doživio solinsku Gradinu s Kriesom zna o čemu pričam. Za sebe mogu reći da sam “stara Rokerica” čiju je godinu rođenja obilježio najluđi festival svih vremena- Woodstock. Te godine su Djeca Cvijeća poslala svijetu poruku “Vodimo ljubav, a ne rat” pa kao da sam rođenjem te godine obilježena i glazbenim ukusom. Svatko od nas ima svoj ritam kojem naginje, ritam u kojem ti srce zaigra. Tako je i moje srce zaigralo jedne ljetne večeri prije nešto više od 20 godina. Šetajući Solinom i prisjećajući se djetinjstva kad sam iz mog rodnog grada Trogira dolazila babi i didi u posjetu. Iz Gradine je dopirala muzika neobičnog spoja etna i elektronike, sa očitim ritmom rocka “posoljenog” bluesom.
Upitam: Tko je ovo? -Pa to ti je Legen! Zar nisi nikad čula za njih?! -Nisam, ali od sada sigurno želim saznati sve o njima! O Mojmiru čarobnjaku nota dubokog glasa, koji je s pjesmom Kolo, uvukao i mene u to kolo u kojem još uvijek plešem, te nikad nisam propustila ni jednu godinu održavanja Ethno ambijenta i grupe Kries. Zbog podudaranja radne smjene sa ovogodišnjim datumom nastupa Kriesa, mislila sam da će biti kraj te moje tradicije. I silno mi je bilo žao! Međutim, želje srca se ipak ispunjavaju, pa se i datum nastupa promijenio… Znači da mi je i dalje suđeno duboko uživanje uz Kries, sa mnogobrojnom njihovom publikom kojoj su se i sinoć dokazali i repertoarom i svojom snažnom iskonskom energijom. U dva sata nastupa Kries je nanovo uspio publiku odvesti u neke sasvim druge dimenzije, te je u zagrljaju Gradine svakog ponaosob uvukao u njegovo Kolo! Počeli sa “Sve vam zdravo!” ; prizor publike u zanosu, prepušteni glazbi, u zajedništvu, ljubavi; u srcu mi se javljala ista emocija kao na prizore s Woodstocka.
Na naznaku kraja koncerta, opijena publika je odgovorila pozivom na bis kojem se Kries i odazvao. Ponovnim povratkom je odsvirao još tri pjesme i tradicionalno zaokružio priču sa Zumbom koju sam ove godine doživjela čarobno drugačijom.
Što za kraj reći osim -vidimo se i sljedeći put!
