Foto: Robert Skenderović, Dunja Bonacci Skenderović; Tekst: Robert Skenderović
Kada su davnih 80-ih tadašnji klinci otkrivali darkersku scenu i oduševljavali se svjetski poznatim bendovima kao što su Joy Division, Bauhaus, The Sisters of Mercy, mnogi su od njih pokušavali skidati te mračne grifove na gitari i pjevati dramatičnim glasom. Onda je nekako iznenada do Zagreba stiglo nešto sasvim drugačije od tih hitova sa zapada – nešto istočnjački izvorno u smislu najljepše tradicije balkanske narodne glazbe i starih pravoslavnih napjeva – stigao je Mizar. Bila je to izvrsna mračna glazba koja je osvajala – na prvu nekako tradicionalna, ali zapravo tako moderna, s predivnim glasom tadašnjeg pjevača Gorana Tanevskog.
Ovaj makedonski bend osnovan 1981. godine zapalio je zagrebačku scenu par godina kasnije. Legenda je stvorena 1988. godina kada je objavljen njihov istoimeni album „Mizar“. Odjednom su se njihove pjesme počele masovno slušati, ljudi su ih sve više poznavali i voljeli, a naročito se pamte njihovi nastupi u tadašnjim kultnim klubovima – Lapidariju i Kulušiću. To su danas nažalost prošla svršena vremena. Nema više Lapa, nema ni Kulušića, ali vijest da će Mizar nastupiti u Vintage Industrial Baru potaknula je znatiželju. Trebalo je otići i čuti kako taj kultni makedonski bend zvuči danas, ljeta Gospodnjega 2025.
Zanimljivo je koliko je Mizar popularan u Sjevernoj Makedoniji. Kada je tamo prije par godina provedeno online glasanje izbora 100 najboljih makedonskih albuma – Mizar je sa svojim istoimenim albumom osvojio prvo mjesto. Dakle, makedonsko srce i danas jako kuca za Mizar. Naravno, glazbenici uvijek znaju da je takav početni uspjeh obvezujuć jer ljudi očekuju nove hitove. Srećom, osnivač grupe Gorazd Čapovski hrabro je prihvatio taj izazov i održao Mizar svih ovih godina u najboljem izdanju sve do danas.
Koncert u Vintage Industrial Baru započeo je nastupom gostujuće grupe Phantasmagoria. Radi se o prijateljstvu između Mizara i Phantasmagorije koje traje već jako dugo te često i nastupaju zajedno. Phantasmagoria je zagrebački bend koji je također nastao na valu darkerskog pokreta 1980ih pa ih u Hrvatskoj, a i šire ljudi s te scene dobro poznaju. Izvrsnim scenskim nastupom, dobrom svirkom, ponajviše zahvaljujući izvrsnom gitaristi Robertu Geli dobro su zagrijali publiku. Zatim je uslijedio dugo očekivani nastup Mizara s novim pjevačem Nikom Gjorgievskim, inače tenorom u skopskoj Nacionalnoj operi. Koncert je od prve pjesme pokazao da je Mizar danas bend koji se s vremenom još više odlučio osloniti na tradicionalne melodije makedonske glazbe i pravoslavnih napjeva, što je u stvari izvrsna odluka jer im daje snažnu prepoznatljivost. Pjevač Gjorgievski pokazao se kao izvrstan izbor jer njegov školovani glas može odgovarati svim izazovima zahtjevnih aranžmana Mizara. Možda je jedino u izvedbi najnovijeg singla „Grozomora“ pokazao da se ponekad još uvijek traži, ali isplati se dati mu vremena jer je bend njegovim glasom jako puno dobio. Naravno, Mizar je danas mnogo zreliji bend od one ekipe iz 1980-ih, ali to je upravo ono što je publika i mogla očekivati. Uostalom tako i treba biti. Iako je za mene osobno vrhunac koncerta bio pjesma „Doždot“ iz 1988. godine koju je Gjorgievski izvrsno interpretirao, jako je lijepo bilo čuti i druge starije i nešto mlađe hitove – „Izrod“, „Uninije“, „Izgoren od ova sonce“, te „Konstantinopol“ i „Počesna strelba“.
Na kraju, može se zaključiti da Mizar 2025. godine zvuči zrelo, moderno, svjetski i još uvijek – mračno. Gorazd Čapovski često ističe kako to i nije teško objasniti jer živimo u svijetu koji je izgleda sve mračniji. Ali, glazba Mizara prava je umjetnost i u njihovim pjesmama slušatelje oduševljava prvenstveno predivna umjetnička estetika prožeta makedonskim autentičnim izričajem. Upravo ta estetika ostala je još od prvih pjesama kao zavjet koji je Mizar dao sam sebi da s umjetnošću neće praviti kompromis. Vjerujem da je upravo to i tajna njihove dugovječnosti.
