Foto : Tatjana Krstic
Tekst : Mario Antunovic
U dubokoj zabiti mrtve splitske periferije, duhove industrije i ostalu publiku sinoć su u prostoru Porata imali priliku zabavljati, prije svega, okupljači prisutnih – mostarski **Zoster**. A budući da su navedeni, samoprozvani _”imači kada”_, priše nije bilo, tako da je večer otpočeo splitski sastav **Đigibao**.
**Đigibao** sam potpuno neplanirano imao priliku slušati prije koju godinu, u, pretpostavljam, ranom stadiju, kao _”cover bend s par autorskih pjesama koje su okej, ali nikoga nužno nije briga jer su tu da slušaju dobre obrade stvari koje znaju”_. No, očigledno s primjetnim novim iskustvom, jako sposobnim producentom, izdanim albumom te grubljim, surovijim stilom, titula se mijenja u _”jedna od boljih predgrupa”_. **Đigibao** je uradio ono što je _Đigi-trebao_ – podigli su atmosferu iskreno odličnim pjesmama, brutalnim scenskim nastupom i općenito velikim viškom energije.
A sada _ćao bao, Đigibao_ i dobra večer, **Zoster**. Iz par njihovih nastupa zaključio sam da su boksački ulaz i kimono jedni od konstanti performansa, a koliko se čini da se Mario ugodno u njemu osjeća – pa neka i ostane tako, jer odmah time i ulaznom pjesmom postavljena je tema večeri – _”Mozak na pašnjak”_.
U popratnom funky stilu narednih izvedbi, svega u svome vremenu i svojim rukama, prešli smo u blok onog Zosterovog prepoznatljivog _”Regea po naški”_. Od slikovitog opisa rada na plantaži, banana se materijalizirala na pozornici, također uz plemenski ples protiv kiše i svima poznatu pjesmu **”Ko je jamio, jamio”**, kojoj danas možemo zahvaliti na sunčanom danu.
Slijedio je niz pjesama s albuma koji, za razliku od prethodnih, ne predstavljaju toliko **Zoster**, koliko samog frontmena grupe, **Marija Knezovića**. Možda sam u krivu, ali nezanemariv je mračniji ton, stil naracije te jako neobičan osjećaj individualnog obraćanja tijekom izvedbe – gdje nisam bio sam. A u poseban koš spada poigravanje s kimonom, tj. poigravanje s publikom – _sad me vidiš, a sad ne_, bez da ulazimo u potencijalnu simboliku toga.
No, daleko od jednočovječne zasluge odlične izvedbe, pogotovo uz maestralan ambijent čovjeka za sintesajzerom, **Adisa Sirbubala**, te odlično ozvučenje u **Poratu**.
Blefirani odlazak, nakon također očekivanog nabrajanja holivudskih serijala, završio je povratkom kako bi se ispoštovale ne tako diskretne glazbene želje publike. Ovoga puta, uz konačan kraj, stigao je i vidno ciljani podsjetnik – **budi svoj**.
Đigibao
Zoster
