Tekst: Suzana Svečnjak i Maja Knepr Šegina
Foto: Suzana Svečnjak i Roman Avdagić

Sinoć je zagrebački Boogaloo bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Stari i novi fanovi stisnuli su se rame uz rame kako bi doživjeli još jedan nastup legendarnih Partibrejkersa. Sinoć je zagrebački Boogaloo bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Stari i novi fanovi stisnuli su se rame uz rame kako bi doživjeli još jedan nastup legendarnih Partibrejkersa — ovoga puta u posebnom ozračju, jer je koncert bio dio proslave 40 godina postojanja benda. Cane, Anton i ostatak ekipe još su jednom pokazali da su i nakon četiri desetljeća jednako žestoki, iskreni i beskompromisni.

Cane, Anton i ostatak benda ponovno su pokazali da su i nakon više od četrdeset godina na sceni jednako žestoki, iskreni i neumorni.

Koncert je počeo nešto iza 22 sata, a bend je svirao do iza ponoći, uz jedan moćan bis od čak šest pjesama. Od samog početka, kada je Cane pozdravio Zagreb na svoj tradicionalan način, klub je eksplodirao od energije. Publika je odmah uzvratila, a redale su se pjesme poput „Kreni prema meni“, „Hoću da znam“, „1000 godina“, „Lobotomija“, „Molitva“, „Ako si“ i „Hipnotisana gomila“.

Zvuk je bio iznenađujuće dobar, čist i dovoljno glasan da prenese svu tu sirovu snagu, ali bez da preplavi vokale. Organizacija je također bila odlična – ulaz je tekao glatko, šankovi su radili brzo, a atmosfera je od početka bila nabrijana, ali pozitivna.

---

Ovako je naša Maja doživjela svoje prvo iskustvo s Partibrejkersima – zahvaljući prijateljici koja ju je nagovorila da ide s njom! 

Nevjerojatna je stvar prvi puta u životu otići na koncert Partibrejkersa. Znam za njih cijeli život — legende, ikone pravog starog rocka. Ali tek kad ih doživiš uživo, shvatiš što znači ta njihova sirova, nepatvorena energija. Valjda te, kad navršiš četrdesetu, udari ta spoznaja da nisi sam u svom ludilu. Ima nas još takvih, masa nas, i to je prekrasno. Biti svoj, iskren i malo lud – to nije mana, to je prednost. Večeras sam to ponovno naučila, uz zvuk gitare i glas koji te probudi iz svakodnevice.

---

Photo: Roman Avdagić

A ovo je moj osvrt, ja ih volim i svake godine idem na koncert jer Partibrejkersi su jedan od onih bendova koji se ne propuštaju.

Na koncertima Partibrejkersa sam bio nebrojeno puta, ali svaki put osjećaj je isti – kao da ih gledam prvi put. Sinoć je Boogaloo bio krcat, doslovno nije bilo mjesta ni za iglu. Od prvog takta publika je bila na nogama, a bend raspoložen i nabrijan kao u najboljim danima. Cane je u svom elementu — britak, iskren, s onom karakterističnom mješavinom bijesa i topline koja te pogodi ravno u srce.

Plesao je, radio sklekove na pozornici, zabavljao ekipu, bend , a očito i sebe, Jedno nevjerojatno iskustvo u svakom slučaju uz odličan rock. 

Kad su krenule ‘Lobotomija’ i ‘Molitva’, klub se pretvorio u zajednički puls, u onu iskru koja povezuje ljude koji znaju da rock nije samo muzika nego način života. Kod ‘Ako si’ mnogi su stajali zatvorenih očiju, pjevali svaku riječ, onako kako to biva samo na koncertima gdje se iskreno osjeti zajedništvo.

Na bisu su odsvirali još sedam pjesama, a energija nije padala ni trenutka. Na najvećim hitovima već pola dvorane bilo je bez majica, pive su letjele zrakom, a bend je svirao do posljednjeg daha. Ipak, meni kao starom fanu uvijek nedostaje ‘Prsten’ – pjesma koja bi savršeno zaokružila cijelu priču. No i bez nje, ovo je bio koncert koji se pamti – čisti, sirovi rock’n’roll ritual.

I moram dodati da od zadnjih par koncerata, ovaj mi je bio daleko najbolji! Veselim se novom susretu.

Photo: Suzana Svečnjak

---

Set lista – Boogaloo, Zagreb, 25. listopada 2025.:

Puno fotografija imamo na Flickru – pa ako ste bili na koncertu možda se pronađete !

Flickr Suzana :

Flickr Roman: