Razgovarala: Hrvojka Kralj 

Fotkala: Katarina Vukoja

Ivan Mrkoci Mrva  ime je već dobro poznato hrvatskoj alternativnoj sceni , prvenstveno po ulozi gitarista u sada već kultnom zagrebačkom bendu Šank?!. Mrva je nedavno izbacio svoj prvi solo album imena “Album 01” koji nudi nešto drugačiji glazbeni izričaj od onoga na koji smo navikli.

Prvotno zamišljen kao glazbeni projekt koji završava snimanjem albuma, cijela priča se nastavila i pretvorila u punokrvni bend! Povodom toga, zagrebali smo malo dublje ispod površine da saznamo kako se cijela priča dogodila i podružili se sa Mrvom i ostatkom benda u uvijek nam dragom ambijentu bara 808!

Dečki dobrodošli i hvala vam što ste izdvojili vrijeme za ovaj intervju! S obzirom da ćemo danas najviše gnjaviti Mrvu s pitanjima, voljela bih da nam se za početak ostatak benda predstavi i da nam kažete  kako ste ušli u cijelu ovu priču?

Nikola: Ja sam Nikola i sviram bas ! Od ostalih uloga, Mrva radi sranja, mi ostali smirujemo situaciju 😀 Tak je bilo zadnjih 20 godina koliko zajedno sviramo pa tako i nastavljamo. Šalu na stranu Mrva i ja se znamo milijun godina, svirali smo u svim kombinacijama i to je uvijek funkcioniralo. To je stara, prijateljska i poslovna priča od kad smo bili klinci.

Plajo: Bok,ja sam Plajo i sviram bubnjeve. Isto znam Mrvu već jaaako dugo !

Mrva: Ja sam zapravo odrastao na Plajinom bendu Mikrofonija. Pratio sam njegov bend i koncerte tako da se već znamo još iz tog razdoblja.

Vilim: U bendu sviram gitaru a uletio sam nedavno preko Plaje, ista spika kao Mrva i Nikola tako smo Plajo i ja skupa po raznim bendovima već 20 godina. Znamo se svi skupa iz raznih priča još od ranih 2000.

Nikola: Sad smo već kao familija ali ovo je prvi puta da u ovoj kombinaciji sviramo u istom bendu.

Kako vam je bilo surađivati s Mrvom u ovoj kombinaciji?

Plajo: Savršeno! 😀

Nikola: Igramo se i dobro je! To je primarno Mrvin materijal, svi znamo kaj radimo, prihvatili smo to i to tako funkcionira na ovom albumu.

Inače kad Mrva i ja zajedno radimo nešto kreativno to su epske borbe jer je Mrva perfekcionist ali uvijek na kraju dobro ispadne!

Plajo: Ja sam isto perfekcionist zato mi to i odgovara! 😀

Mrva opiši nam svoje glazbeno putovanje od samih početaka do danas.

Kako si uopće zavolio glazbu i počeo se njome baviti?

Od najranije dobi glazba je u mom životu, počevši od ujaka koji je bio zaluđen bendovima poput The Cure, Joy division, Nicka Cavea i sličnih glazbenika sa post dark scene. Ta glazba je jako utjecala na mene. Tu su se nadovezali neki susjedi koji su voljeli Guns ‘N’ Roses I tako sam polako počeo širiti svoje glazbene horizonte.

Sa nekih 12 godina susjed iz ulaza do mene je počeo svirati gitaru pa sam ga nažicao da me nauči par akorda. U to vrijeme sam i nabavio nekakvu razvaljenu gitaru na kojoj sam te akorde vježbao do 1 ujutro u kupaonici dok su starci spavali, i svima sam išao na živce s tom gitarom 😀

Buraza je to isto krenulo interesirati pa sam ga naučio da malo nabada po basu I onda smo napravili prvi kvartovski bend. Svirali smo zabavnjake na pivijadama i zvali smo se “Novo vrijeme” 😀

U međuvremenu sam s nekim klincem s kvarta iznajmljivao prostor za probe u Vrapču, tu sam prvi puta upoznao Dinka i Nevena, njima je tada falio bubnjar, ja sam znao nešto lupati po bubnjevima, ostao sam s njima na probi i iz tog poznanstva je nastao bend Flegma.

Nakon Flegme priča je krenula prema No More Idols, kasnije Stronghold i eto na kraju Šank?!.

Tijekom godina sam skupio skoro prema nekoliko tisuća cd-a, skupljam ploče, glazba je prisutna u svemu što radim i zauzima 99 % mog vremena.

S obzirom da si većini poznat kao gitarist Šanka, dali je tvoj solo projekt ujedno i tvoje prvo konkretno iskustvo sa pjevanjem?

Konkretno, da! Znao sam tu i tamo otpjevati neku stvar od Šanka?!, ali ovo je prvi put da sam ovako u “spotlightu” gdje je sav fokus na meni. Samouk sam što se tiče pjevanja i to mi je ujedno bio i najveći strah kako će sve skupa funkcionirati gdje derem glas jer nemam neko službeno školovanje što se toga tiče. Probe zasada idu super, vježbamo i sve je ok, a kako će biti nakon koncerta, to ćemo vidjeti 😀

Na svom prvom solo albumu pod imenom “Album 01” napisao si sve tekstove pjesama i odsvirao sve instrumente osim bubnjeva. Kako si se odlučio na takav korak s obzirom da je i samo snimanje albuma već dovoljno zahtjevan pothvat?

Izvorno sam planirao i bubnjeve snimiti jer sam već ranije godinama svirao bubnjeve u Flegmi i kasnije u Stribogu, ali u trenutku snimanja albuma nisam svirao bubanj 10 godina i nisam se htio ponovo uvježbavati i baviti time, a na kraju krajeva htio sam i neki svježi pristup.

Kada si u kombinaciji sa drugim ljudima uvijek moraš svaku ideju profiltrirati sa svima i svatko daje neki svoj utisak, što je dobra stvar jer to čini bend autentičnim. Ali u ovoj varijanti sam imao neku ideju i viziju i htio sam vidjeti dali to mogu prenijeti na traku.Ovog puta sam se htio solo poigrati bez utjecaja sa strane i prvenstveno sam želio da materijal meni dobro zvuči.

Opiši nam svoj proces stvaranja pjesama; dali prvo pišeš tekstove pa onda dolazi glazba ili obrnuto?

Na žalost moje žene koja to mora slušati, ako doma ne svira muzika, ja drljam po gitari 😀 Kad mi naleti neka inspiracija razradim ju i snimim, tako da imam mobitel prepun ideja.

Prvo moram osjetiti melodiju pa uglavnom glazba dolazi prva a nakon toga tekstovi.

Zato cijeli album i ima neku melankoličnu notu jer sam u vrijeme stvaranja albuma promišljao o raznim stvarima i vjerujem da je glazba na neki način to i potaknula i vukla me u tom smjeru.

U glavi sam već imao teme o kojima želim pričati pa je na kraju samo ostalo uobličiti ih u tekst.

S obzirom da si u bendu već dugi niz godina, koliko i kako se proces kreiranja glazbe razlikuje sada kada si radio na solo materijalu?

Sve ima svoje prednosti i mane. S jedne strane kad si solo imaš kompletnu kreativnu kontrolu ali se istovremeno stalno propitkuješ dali je to dobro. U bendu si nekako zaštićen time  da ako se četvorici ljudi nešto sviđa i nabrijani su na to, ponese te energija i imaš taj zakon brojeva koji je na tvojoj strani.

Snimanje solo albuma je konstantan proces preslušavanja, micanja gitara,dodavanja gitara pa ponovnog preslušavanja i tako u krug. Na kraju ti već lagano bude zlo od tolikog preslušavanja, i  iako me cijeli proces fizički i emocionalno iscrpio, jako sam zadovoljan albumom. Da mogu sve snimiti ispočetka, zapravo nebi ništa mijenjao jer sve te neke “nesavršenosti” ga čine meni posebnim.

Album je obojan notama tvojih promišljanja,životnih iskustava i unutarnjih borbi, uz dobru dozu samorefleksije i introspekcije. Koliko si se ti kao osoba promjenio u zadnjih desetak godina?

Volio bih misliti da sam se dosta promijenio. Par godina prije Šanka?! imao sam period u kojem sam bio dosta “reckless”, drugim riječima živio sam više manje za sebe. Iako svatko kaže “ da se mogu ponovo vratiti u vremenu” napravio bi to i to drugačije, u teoriji nebi htio ništa mijenjati ali uvijek sam žalio za nekim trenucima u kojima sam možda mogao bolje reagirati, biti više fer prema drugima i biti bolja osoba.

Iz današnje perspektive i sa određenim životnim iskustvom iza sebe, ovaj album mi je zapravo bio zatvaranje jednog perioda u životu sebe kao mladića koji je proživio život ali ga je ponekad možda živio i na štetu drugih. Jednostavno sam imao potrebu zatvoriti to poglavlje sam sa sobom.

Period korone u kojem smo svi dosta vremena proveli sami sa sobom potaknuo me na introspekciju i imao sam potrebu te misli staviti na papir. Za sebe volim reći da sam introvertirani ekstrovert; volim izaći van, volim se družiti ali isto tako volim provoditi vrijeme sam sa sobom, čitati, slušati glazbu i promišljati. U zadnje vrijeme ni ne izlazim više toliko, više sam doma, provodim vrijeme u studiu, snimam..

Kad smo već kod ovakvih tema, koji su neki od tvojih životnih principa i načela kojima se vodiš u svakodnevnom životu?

S godinama se sve više vraćam onoj “nemoj drugima raditi ono što ne želiš da drugi rade tebi” a ujedno i “tko tebe kamenom, ti njega kruhom”, ali kruhom starim 10 dana ga raspali ! 😀

Život je danas prebrz, fakat je prebrz…da bi se snašao u svemu tome, barem ja kao osoba, jedino što tražim dajem i očekujem je neki respekt. Poštuj me, ja ću poštivati tebe i nema toga što neću za tebe napraviti.

Svi smo danas okruženi sa puno svega lažnog i ne smeta mi ako se nekom ne sviđa moja glazba ili ja kao osoba ali budi čovjek i stani iza svog mišljenja, ne volim “backstabbing”.

Imam tu sreću da sam se okružio predivnim i širokim spektrom prijatelja koji su prije svega ljudi, I uvjeren sam da je to tako jer mnogi dolaze iz glazbenog miljea i te neke “radničke” klase u kojoj se vode po principu respekta.

Tvoj solo album trebao je biti samo glazbeni projekt nakon čega si planirao da tu priča stane, ali si na kraju odlučio pretvoriti taj projekt u punokrvni bend! Koja je pozadinska priča takve odluke?

Tu je dosta veliku ulogu odigrao Plajo. To je toliko veseo tip, pun energije, on je jednostavno hodajuća ljubav 😀 Svi ga vole na sceni i ljudina je prije svega. U procesu snimanja albuma kada sam odlučivao dali ću sam snimati bubnjeve ili ne, Plajo mi je pao na pamet jer ipak odrastao sam na zvuku njegovog bubnja. Čuli smo se, poslao sam mu demo gitara i vokala, javio mi se nakon par dana i to je bilo to!

Svidio mu se materijal i tako smo dogovorili snimanje.

Bubnjeve smo snimali 2 dana po 12 sati, njemu je noga cijela natekla, ja to nisam vidio NIKAD 😀

Njega se totalno cijela ta stvar dojmila i zvao me svaki dan sa riječima podrške i sa interesom da nastavimo ovu priču dalje!

Reci nam koji bi bio neki tvoj “dream collab”, odnosno s kime bi u glazbenom smislu volio surađivati u bližoj ili daljoj budućnosti?

Sa jako puno ljudi sa naše scene sam već imao prilike surađivati na ovaj ili onaj način kroz koncerte i svirke, ali u zadnjih 5, 6 godina dosta intenzivno slušam srpskog glazbenika Nikolu Vranjkovića ( ex Block Out).

Osim fenomenalne produkcije, glazbeno i tekstualno je toliko precizan da te bez problema uvuče u svoju priču, ni ne skužiš da je pjesma trajala 10 minuta.

Mislim da bi ta suradnja bila super kombinacija zbog njegovog vokala i melankoličnog “vibea”.

Osim što ga cijenim kao glazbenika, također je i jedan od najboljih tonaca na ovim prostorima pa može odmah i izmiksati album, da sve odjednom riješimo 😀

Sad kad smo obavili ovaj glazbeni dio, čime se baviš kada ne radiš glazbu i tko ti je podrška u svemu ovome?

Kad se ne bavim direktno glazbom, tonac sam, hoćeš nećeš nemogu se maknuti od muzike! 😀 Freelancer sam, imam svoj studio, radim post produkciju za razne tv emsije, radim za razne produkcije kao majstor tona i tehničko vodstvo i tako svašta nešto!

Supruga i obitelj su mi definitivno podrška…Znaju da sam takav i da brijem na muziku.

Supruga je priča za sebe jer je bila samnom od početka i podržavala me u svemu ovom.

Zna da nisam u tome zbog financijskih već osobnih razloga i  zna da je to nešto što jednostavnom moram napraviti za sebe.

Obitelj i supruga su prvi koji su tu kad se sva sranja dogode i čuvaju mi leđa.

Naravno tu su i prijatelji od kojih su svi na neki način sudjelovali u ovome. Neki su pjevali back vokale,Dinko, Rakić i Bojan iz Šanka?! su među prvima preslušavali album da mi daju neki svoj input i kritike, a Dinko je sudjelovao i na nekim tekstovima.

Kum i najbolji prijatelj Mario Okun dogovara koncerte a na kraju krajeva i mjesto na kojem trenutno radimo ovaj intervju (bar 808) je  birtija koju drži zajedno sa frendom Davorom Marenjakom 😀

Svi smo međusobno povezani kao ekipa i tu smo jedni za druge 100 % !

Za kraj, 8.1. spremate koncert u Vintage Industrial Baru, koji će ujedno biti promocija albuma/ druženje i “točka na I” cijele ove priče! Kako idu pripreme I što možemo očekivati?

Koncert je prije svega planiran kao jedna velika zabava! Radimo slušaonu svih bendova koje volimo, zatim ćemo odsvirati album u cjelosti i nakon toga slijedi druženje, želim se baš ono opustiti i da svi skupa zafeštamo.

Probe idu super, dečki su uigrani, ma ono…milina!

Veselim se vidjeti sve , da se svi skupimo, popričamo i popijemo koju. Nakon toga uzimam 2, 3 dana slobodno da se dobijem! 😀

Podjelite !