Foto : Tatjana Krstić,
Tekst: Marija Martinić Vidović,
St-art je Festival autorske glazbe koji podržava autorski rad bez obzira na žanr. Tu je od pitanja „što sviraš?“ važniji odgovor na pitanje „što si stvorio?“ Od 2010. godine mijenjalo se mjesto održavanja i broj sudionika. Ove godine na natječaj je stiglo 84 prijave, a u polufinalima je nastupilo šest bendova. U finalu tek dva: Tri popodne i Reoplan.
Finalna večer St-arta 2025. napunila je amfiteatar Doma mladih s nekih stotinjak ljudi – taman publike da atmosfera bude živa, a opet intimna.
U 21:15 natjecanje otvaraju Tri Popodne. Publika ih, vidim, dobro poznaje i odmah je počela plesati. Izuzetno su i zarazno melodiozni. U neobičnim skladbama glazba odjednom iz čista mira promijeni smjer i ode u druge visine. Forte Tri popodne su instrumentali koje bi mogli slušat duugo. Bubnjar nevjerojatne energije i karizme, basist i gitara izvrsno usklađeni, klavijatura sve zaokružuje. I odjednom, na četvrtoj pjesmi zapjevao je klavijaturista. Wow! Gdje je bio do sada? Ovaj glas nedostaje našoj sceni. Molim, pustite ga u eter odmah!
Reoplan su krenuli žestoko od početka. Iako sviraju različite žanrove predstavili su se kao metalci s vokalom koji grmi i na nevjerojatno visokim tonovima. Ovaj trojac je unio ritam i nemir u amfiteatar. Zvučali su gotovo studijski precizno. U prvim taktovima jedne pjesme pjevač je zasvirao teremin, instrument većini poznat preko Sheldona Coopera. Publika oduševljena! Koristio se i gudalom na električnoj gitari da bi proizveo željene efekte. Reoplan je odsvirao svega par pjesama, ali sa svakim novi momentom sve više su publiku držali u šaci. I u euforiji!
Bilo je neminovno. I žiri i publika su jednoglasno odlučili – Reoplan odnosi pobjedu!
Nagrade su upravo ono što mladom autorskom bendu treba: profesionalna glazbena oprema, studijsko snimanje singla i nastup na Kawa Festu.
Nakon proglašenja, u nenatjecateljskom dijelu , pozornicu preuzimaju Savršeni marginalci, tri člana nekadašnjeg Hladnog piva i novi pjevač.
Publika svih generacija zna tekstove od riječi do riječi.
Pjevač? Oduševio!
Zamislite pjevača toliko nevjerojatne pozitivne energije da svakome iz publike tko mu priđe uzvrati iskrenom pažnjom. Pjevača koji zapjeva u točnom tonalitetu pjesme i prije nego je čuo iti jedan ton. Između pjesama, kroz pričice iz svakodnevice jednog para, vješto povezuje jednu pjesmu s drugom.
Mogli smo uživati u pjesmama Fur immer punk, Šank, Nema više, Bubašvabe, Pjevajte nešto ljubavno, Ne volim te… Pjesme su izvedene sa sasvim novom energijom. Ono na što smo mogli računati kao i ranije su vrhunski glazbenici i inteligentni tekstovi .
Kako je koncert odmicao publika je pristizala i dalje. I u 23:30 stižu novi posjetitelji kao da je početak večeri. Kao među svoje…
Moshing pred pozornicom trajao je do kraja koncerta. Tada je pjevač poveo, kako ga je sam nazvao ,„punk kolo“. Nevjerojatnu scenu u kojoj najgorljiviji fanovi trče u krug oko pjevača, da bi ga na kraju iznijeli na pozornicu. Nije prestao pjevati ni dok su ga nosili. Koji hepening! Pravi mali kaos 🙂
