Brec Destroyer.

Za početak, najbolje da se sam predstaviš našim čitateljima:

Glazbom se bavim praktički cijeli život i prošao sam dovoljno bendova, država, poslova, dobrih i katastrofalnih ideja da sam na kraju odlučio napraviti projekt iza kojeg mogu stajati sto posto. Brec Destroyer je zapravo najčišća verzija mene kao izvođača. Heavy glazba, deathcore, metal, orkestracije, elektronika, veliki refreni, kaos, emocija i sve ono što mi u tom trenutku ima smisla. Ne želim napraviti još jedan bend koji zvuči kao pet drugih bendova. Ako nešto radim, želim da ima svoj identitet. I da, ime možda zvuči kao da po noći rušim zgrade golim rukama, ali zapravo sam prilično normalan lik. Većinu vremena. 😂

Nakon više od desetljeća života u inozemstvu ponovno si prijavljen na hrvatskoj adresi. Koliko će ta promjena životne sredine i povratak u Hrvatsku utjecati na tvoj kreativni proces i stvaranje novih pjesama?

Mislim da će utjecati dosta, ali na dobar način. Nakon toliko godina vani počneš Hrvatsku gledati potpuno drugačijim očima. Neke stvari ti fale, neke tek kad se vratiš shvatiš koliko su apsurdne, a neke ponovno naučiš cijeniti. Austrija mi je dala disciplinu, ali iskreno, život tamo mi je često bio konstantan pritisak. Posao, obaveze, rasporedi, sve mora biti jučer. Sad prvi put nakon dugo vremena osjećam da opet imam malo prostora u glavi za stvaranje. Preselio sam se u Trogir i već sama promjena okoline radi nešto sa mnom. More, druga energija, drugačiji ljudi. Ne mislim sad odjednom početi pisati dalmatinske balade, bez brige. Vjerojatno ću napraviti još težu glazbu. 😂 Ali mentalno mi je ovaj povratak jako bitan.

Tvoj najnoviji singl nosi naziv Griefeater. Što se krije iza tog naziva i kakvu emociju ili poruku si htio prenijeti kroz ovu pjesmu?

Griefeater doslovno doživljavam kao nešto što jede tugu. Svi imamo stvari koje nosimo sa sobom godinama. Gubitke, ljude, greške, bijes, krivnju. Možeš dopustiti da to pojede tebe ili možeš pokušati napraviti nešto od toga. Ja sam napravio pjesmu. Ne volim ljudima previše objašnjavati što moraju osjećati dok slušaju moju glazbu jer onda ubiješ pola magije. Netko će u Griefeateru čuti bijes, netko tugu, netko će samo poželjeti glavom napraviti rupu u zidu. Sve tri reakcije su legitimne. Ali u srži je to pjesma o tome da iz nečega vrlo ružnog napraviš nešto što ima snagu.

Prije Griefeatera izbacio si singl Mother, koji je nosio izuzetno snažnu i osobnu poruku. Koliko su te dvije pjesme tematski ili zvučno povezane i označavaju li one najavu nekog većeg izdanja?

Mother i Griefeater jesu povezane, samo ne na klasičan način. Mother je bila puno direktnija i osobnija. To je pjesma koju sam praktički nosio u sebi godinama nakon gubitka majke. Nisam je radio zato što sam mislio da će biti dobra za algoritam ili Spotify playlistu. Morao sam je napraviti. Griefeater je na neki način korak poslije toga. Mother je rana. Griefeater je ono što napraviš kada odlučiš da te ta rana neće definirati do kraja života. Zvučno želim da svaka sljedeća stvar bude još veća. Teža, filmskija, čudnija i manje predvidljiva. Što se albuma ili EP ja tiče, definitivno postoji šira slika. Ali ne želim izbaciti dvanaest pjesama samo zato da mogu reći da imam album. Radije ću napraviti nekoliko pjesama koje ljudima ostanu u glavi nego dvanaest pjesama od kojih će devet svi preskočiti. Kad budem imao materijal za koji mogu reći da je cijeli brutalan, onda ćemo pričati o albumu.

Kako bi usporedio alternativnu scenu u Austriji s onom u Hrvatskoj? Postoje li neke lekcije ili navike iz Austrije koje ćeš sada primjenjivati u radu na domaćem terenu?

Austrija ima infrastrukturu. To je možda najveća razlika. Više klubova, više profesionalizma oko organizacije, više ljudi koji glazbu tretiraju kao stvaran posao, a ne kao nešto što se radi kad završi smjena. Hrvatska s druge strane ima nevjerojatno talentiranih ljudi, ali mislim da sami sebi često postavljamo prenizak plafon. Ne zanima me mentalitet: "Za Hrvatsku je ovo super." Ne. Ili je dobro ili nije dobro. Internet je izbrisao granice. Moj slušatelj može biti iz Zagreba, Berlina, Los Angelesa ili Tokija. Neću raditi produkciju kao da konkuriram bendu iz susjednog grada. Želim konkurirati najboljima koje slušam. To je možda najveća stvar koju sam donio sa sobom izvana.

Kada stvaraš glazbu za Brec Destroyer, dolazi li prvo riff, tekst ili ukupna atmosfera? Tko sve sudjeluje u procesu nastanka pjesama i produkciji?

Kod mene uglavnom prvo postoji osjećaj. Često već znam kakvu sliku želim vidjeti kada zatvorim oči i slušam pjesmu. Nakon toga može doći riff, tekst, orkestracija ili neki potpuno idiotski zvuk zbog kojeg svi prvo pitaju što mi je. Nemam formulu. I zapravo mi je drago da je nemam. Brec Destroyer je moj projekt, ali definitivno nije one man show u smislu da sjedim doma i tvrdim da sam odsvirao svaki instrument. Na Griefeateru su sudjelovali Josip Pilipić na gitarama, Dmitry Kim, bivši bubnjar Jinjera, na bubnjevima, Harry Tadayon na orkestracijama i Miha Oblišar na basu. Ja vodim koncept, vokale, tekst, ukupni smjer i ono najvažnije pitanje koje vjerojatno svima idem na živce ponavljajući: "Možemo li ovo napraviti još većim?" Ako već radimo glazbu, idemo do kraja.

Budući da te predstavljamo na Photorokaj, gdje je vizualni dio jednako važan kao i ton, koliko pažnje posvećuješ vizualnom identitetu projekta?

Ogromno. Za mene glazba danas više nije samo audio file. Pjesma ima zvuk, lice, boju, pokret i atmosferu. Spotovi, artwork, fotografije, tipografija, način na koji nešto objaviš, čak i način na koji izgleda deset sekundi videa na Instagramu, sve to zajedno ljudima govori što Brec Destroyer jest. Volim horror estetiku, tamnije stvari, religijsku simboliku, kontraste, nešto lijepo spojeno s nečim potpuno uznemirujućim. Ali ne želim raditi "metal vizuale" samo zato što metal mora imati lubanju i crvenu boju. Ako jednog dana napravim potpuno bijeli spot u kojem se ništa ne dogodi tri minute, a meni to savršeno odgovara uz pjesmu, napravit ću ga. Identitet je važniji od pravila.

Kakvi su planovi za uživo nastupe? Možemo li uskoro očekivati koncertnu promociju novog materijala u tvojoj rodnoj Požegi, Zagrebu ili nekom drugom gradu?

Apsolutno želim Brec Destroyer prenijeti na stage. Stage mi je uvijek bio najdraži dio svega ovoga. Snimanje je super, studio je super, ali kad ispred sebe imaš ljude i vidiš reakciju u realnom vremenu, to se ne može zamijeniti ničim. Trenutno želim prvo složiti dovoljno jak repertoar i live postavu da prvi nastupi izgledaju kako treba. Ne želim izaći na stage samo zato da kažemo da smo odradili koncert. Kad krenemo, želim pravi show. Požega mi je naravno posebna jer sam od tamo krenuo i tamo sam kao klinac prvi put stao pred ozbiljnu publiku. Tako da bi mi bilo posebno vratiti cijelu ovu priču tamo. Zagreb je također logičan. Ali cilj definitivno nije ostati samo u Hrvatskoj. Želim da ovo ide van.

Gdje vidiš projekt Brec Destroyer u narednih godinu dana i što bi poručio ekipi koja tek otkriva tvoj zvuk?

Za godinu dana želim više glazbe, live nastupe, još ozbiljnije spotove i puno veći Brec Destroyer nego danas. Nemam neku romantičnu priču tipa "samo želim stvarati umjetnost i vidjeti gdje će me put odvesti." Znam gdje želim da me odvede. Želim velike pozornice. Želim pjesme koje zvuče kao da ne bi trebale stati u klub. Želim raditi s ljudima koji su bolji od mene u svom poslu jer te takvi ljudi prisile da i ti postaneš bolji. A ljudima koji me tek otkrivaju rekao bih samo ovo: Nemojte očekivati da će sljedeća pjesma zvučati kao prethodna. Ako vam se sviđa Griefeater, hvala vam. Ako vam se ne sviđa, možda će vam se svidjeti sljedeća. A ako vam se ni ona ne sviđa, barem smo pokušali napraviti nešto svoje umjesto kopije nečega što već postoji. To mi je puno važnije. Spot: https://www.youtube.com/watch?v=0cWH3kqPtq4