Tekst: Leonora Bajrović, foto: Suzana Svečnjak.
Nakon osam godina čekanja, povratak A Perfect Circle u Europu nosio je određenu težinu očekivanja. S premijernim hrvatskim nastupom u Zagrebu pokazalo se da su sva ta očekivanja bila potpuno opravdana.
Večer na Šalati otvorila je britanska glazbenica A.A. Williams sa svojim bendom. Njezin nastup bio je idealan uvod u ono što je uslijedilo. Bio je mračan, atmosferičan i emotivno nabijen. Nježni vokali i teški, gotovo filmski aranžmani stvarali su osjećaj kao da se publika polako uvlači u neki drugi prostor, daleko od svakodnevice. Ljubiteljima Chelsea Wolfe njezin će zvuk zasigurno biti blizak, no A.A. Williams ne djeluje kao nečija sjena, nego kao autorica koja je izgradila vlastiti prostor unutar mračnijeg spektra alternativne glazbe.
Točno u 21h, na vrijeme prema rasporedu na pozornicu su izašli headlineri, A Perfect Circle i već s prvim taktovima dali do znanja da će ovo biti večer u kojoj će svaki detalj biti na svom mjestu. Vjerujte mi na riječ da su trnci na gotovo svakoj pjesmi bili prisutni jer ovako skladno posložen svaki detalj koncerta je apsolutna garancija da će ovaj koncert biti zabilježen među najboljima koje smo u recentnije vrijeme imali prilike na našim prostorima.
Zvuk je bio gotovo besprijekoran. U vremenu kada i velika imena često vode bitku sa zvukom, A Perfect Circle na Šalati zvučali su kristalno čisto. Svaki sloj gitara Billyja Howerdela, svaka ritmička nijansa i svaki vokalni detalj Maynarda Jamesa Keenana dolazili su do izražaja bez gubljenja energije ili snage.
Vizualni aspekt nastupa dodatno je pojačao dojam. Projekcije, svjetla i pažljivo osmišljena scenografija nisu služili kao ukras nego kao ravnopravan dio izvedbe. Sve je djelovalo promišljeno, povezano i precizno do najmanjeg detalja, stvarajući osjećaj da publika prati cjelovito audio-vizualno iskustvo.
Set-lista pritom nije ostavila puno prostora za prigovore. Bend je vješto balansirao između različitih faza svoje karijere, podsjećajući zašto su tijekom godina stekli gotovo kultni status među ljubiteljima alternativnog rocka.
Posebno su snažno odjeknule pjesme koje su obilježile karijeru benda. Već s prvom „The Package“ bilo je jasno da se sprema vrhunski koncert, publika je dobila podsjetnik koliko moćno A Perfect Circle zvuče uživo i s „Disillusioned“, a kroz set-listu se čak provukla i „Imagine“ obrada Johna Lennona. „Weak and Powerless“ i „The Outsider“ podigle su energiju na novu razinu, a zajedničko pjevanje publike pokazalo je koliko su te pjesme i dalje duboko ukorijenjene među fanovima. Smjestile su se ovdje i „Gravity“, „The Doomed“, mix „3 Libras“, „Counting Bodies Like Sheep to the Rhythm of the War Drums“, ali i novije pjesme koje su se prirodno uklopile među klasike i pokazale da bend ni danas ne živi baš isključivo od stare slave.
„The Noose“ je donijela jedan od emotivno najintenzivnijih trenutaka večeri, ali i sjajna „Judith“ za kraj, možda i najprepoznatljivija pjesma benda, ujedno i jedna od najosobnijih koje je Maynard James Keenan ikada napisao. Nastala je kao reakcija na tešku bolest njegove majke Judith Marie i njezinu nepokolebljivu vjeru unatoč svemu što je prolazila. Više od dvadeset godina nakon objave pjesma nije izgubila ništa od svoje sirove snage, a upravo je njome bend zaključio zagrebačku večer.
Maynard, tradicionalno nenametljiv u komunikaciji s publikom, ponovno je bio središnja figura bez potrebe da se nameće. Njegova prisutnost funkcionira drukčije od većine frontmena, ne osvaja prostor stalnim obraćanjima nego karizmom i izvedbom. Pritom, tu je i sjajno balansiranje emotivnih i krhkih momenata uz one moćne i eksplozivne. Upravo zato svaki njegov pokret i svaka otpjevana riječ imaju dodatnu težinu, a ti kontrasti su tijekom cijele večeri bili jedna od najvećih kvaliteta nastupa.
Do kraja koncerta Šalata je bila potpuno uvučena u svijet koji su A Perfect Circle gradili više od sat i pol. Nije bilo praznog hoda, nije bilo viška. Samo vrhunski zvuk, sjajna set-lista i nastup koji je istovremeno djelovao monumentalno i intimno.
Ako je netko sumnjao može li bend nakon toliko godina i dalje isporučiti koncert na najvišoj razini, Zagreb je dobio vrlo jasan odgovor. Može, i to bez imalo napora. Sve uz potpunu prisutnost publike, bez mobitela u zraku, pravilo koje su jasno naglasili na samom početku nastupa, i kojeg su se praktički svi i držali do zadnje pjesme.
