Foto i text : Tatjana Krstić
Sinoć su u Klubu Kocka premijerno nastupili Bizon i Nemeček.
Interesantno je, da je instrumentalni rock bend Bizon ( Luka Krstulović – gitara i Dragan Ðokić – bubanj ) , sinoć prvi put nastupio u Kocki, mada su članovi dugogodišnji sudionici Splitske nezavisne i alternativne scene, a kao bend aktivni još od 2012g. Do sad su izdali 3 EP izdanja dostupna u digitalnom obliku, a 2023. godine album “Garnizon” na vinilu. U najavi koncerta piše da „Njihovu glazbu karakterizira čvrsta forma i ritamska struktura, s često nepravilnim ritmovima, kombinirana s distorziranom gitarom i efektima.”
Sve što piše u najavi su i pokazali. Odličan nastup ovog sjajnog dua, na trenutke su zvučali kao da ih je bilo i više , uigrani, sinhronizirani, sjajno komunicirajući s publikom kojoj je bilo žao što su svirali samo pola sata.
****
„Muzika može mijenjati svijet na bolje i mi to zaista i mislimo, rekao je Vedran Živković ( tambura, vokal), idejni vođa i pokretač projekta Nemeček, nakon dobivene prestižne nagrade „Milan Mladenović” za 2024g.
Sa svojim suradnicima („Bila je to ljubav na prvi ton”, kaže) Leom Beslaćem ( sint, klavijature ) i Bornom Maksanom ( bubnjevi, produkcija) zajednički potpisuje sav materijal ,koji je „specifičan spoj psihodeličnog zvuka, tradicijske baštine ovih prostora i taj neki noise rock”, kaže Vedran.
Od prvog rifa na distorziranoj tamburi, hipnotičkog ritma bubnja, elektronskog sazvučja transcedentalnog i gipkog Lea, Nemeček su mnogobrojnu publiku bespovratno usisali u snažno glazbeno putovanje kroz prošlost i budučnost. Slavenska mistika. Teska energija Balkana. Krikovi koji se oslobađaju sputanosti nasljeđa predaka. Narodni običaji s dijagnozom. Vatreni geni kameni. Panonska melanholija. Odiseja u svemiru.
Preslušala sam Prokletije I i II (iz trilogije Prokletije) doznavši da nastupaju u Splitu s novim albumom Prokletije II, i jedva čekala meni novo glazbeno otkriće doživjeti „u živo”. I mogu samo reći: nađite popis njihovih sljedećih nastupa, i ni slučano ih nemojte propusti. Nemeček imaju snagu autentičnosti. Energiju koja kao tajna šifra otključava naš kod. Od prvog takta vibriramo skupa s njima, i jednostavno smo sretni, koliko god sazvučja bila teška; sa svakim Vedranovim krikom, kao da se i sami oslobađamo . Distorzija čisti krvne žile, pokreće cirkulaciju, prolufta mozak i psihu, detox. Gibamo se i vibriramo.
Publika je bila višegeneracijska, i sa velikim zanimanjem pratila koncert. Mlađa generacija u prvim redovima spontano se prepustila ritmovima i uživala ne razmišljajući previše, a u pozadini, starija generacija je konteplirala samo naizgled mirnije . Mislim da je svima bilo zanimljivo osvježenje drugačijeg koncepta koncerta bez pauze i standardne glazbene forme. A to je publika i pokazala nakon sat i nešto, ne dajući Nemeček bendu da ode s bine . „DaoBog” je bio prvi bis. Na drugi na žalost nisu izašli mada ih je publika prizivala još par minuta. Teško je bilo otići katapultirani opet u svakodnevnicu poslije mistike Balkanskog šamanizma i rituala. Ali evo, ja sam opet preslušala njihove albume. I veselim se novom, zadnjem u trilogiji, koji je u najavi.
Vedran je izjavio u jednom intervjuu: „Ja, bez obzira na sav užas koji nas okružuje, vjerujem u ljudski duh. Najveći optimizam mi trenutno budi interakcija s ljudima za vrijeme i poslije koncerata, kada ti nekome nešto daš, a netko to prihvati na pravi način. Ako imaš nešto reći na bilo kom polju, ne mora to biti glazba, tvoja je dužnost da svoju priču i fazon izguraš do kraja. Svi smo u suštini optimisti, inače ne bismo ni otvarali oči svako jutro..”
