Fotografije: Ivan Lesić, Suzana Svečnjak
Tekst: Suzana Svečnjak
Koncert Bijelog Dugmeta održan 24. svibnja 2025. u Areni Zagreb bio je vrhunac njihove slavljeničke turneje “Doživjeti stotu”, kojom obilježavaju 50 godina postojanja benda. Nakon dva rasprodana koncerta u ožujku, ovaj treći nastup bio je posebno emotivan i spektakularan, okupljajući tisuće obožavatelja svih generacija. Iako sam očekivala da će arena biti potpuna puna, nije, no bilo je taman popunjeno da si mogao uz vrlo malo guranja proći od zadnjeg do prvog reda. U dvorani je bilo raznih generacija, što mi je izrazito pohvalno jer, ipak, Bijelo Dugme je obilježilo veliko razdoblje na glazbenoj sceni i njihove pjesme su rado pjevane uvijek. Neke njihove pjesme su kao himne, a to se odrazilo u trenutcima kada je cijela dvorana orila i pjevala zajedno s njima.
Uz efekte poput prskalica, vatre i dima koncert je trajao dva i pol sata i bio je podijeljen u tri seta, tijekom kojih je bend izveo više od trideset pjesama iz svih faza svoje karijere. Mladen Vojičić Tifa otvorio je večer s energičnim izvedbama pjesama poput “Padaju zvijezde”, “Ha ha ha” i “Meni se ne spava”, dok je Alen Islamović preuzeo mikrofon u drugom dijelu, oduševivši publiku hitovima “Nakon svih ovih godina”, “Te noći kada umrem, kada odem, kad me ne bude”, “Evo zakleću se”, “Napile se ulice”, “Lipe Cvatu” i naslovnom pjesmom turneje “Doživjeti stotu”.
Jedan od najdirljivijih trenutaka večeri bio je bis kada se na video ekranima pojavila montaža nastupa Dina Dvornika iz 2005. godine, tijekom koje je bend izveo pjesmu “Na zadnjem sjedištu moga auta” s moderniziranim aranžmanom i Dinovim vokalom .
U završnom setu koncerta, bend je na pozornicu doveo šestočlani zbor te puhačku i gudačku sekciju, prvi put na turneji izvodeći epske pjesme “Sanjao sam noćas da te nemam” i “Sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš” . Koncert je zaključen uz omiljene pjesme “Hajdemo u planine”, “Đurđevdan”, “Ima neka tajna veza” i “Ružica si bila”.
Ovo su samo neke od pjesama koje su izazvale ovacije publike, no čitav koncert je bio prepun emocija i za mene blast to the past. Ono što mi je nedostajalo za vrijeme prvog seta i dok je Tifa pjevao je komunikacija s publikom, jer osim skromnog “dobra večer” nismo dobili neku bolju interakciju. Možda je samo do mene, ja volim kada su bend i publika jedno, kada energija koja vlada dvoranom stvara pozitivu i kada vidim da i bend i publika imaju osmijehe na licima i uživaju u koncertu.
Alen Islamović je tu bio nešto bolji, osjetilo se da “Ima neka tajna veza” između svih na pozornici i nas vjernih fanova u publici. Ipak je najemotivniji bio zadnji dio koncerta u kojem su svi zajedno pjevali, i Tifa, i Alen i Brega zajedno sa svim ostalim članovima, zborom i gudačkom sekcijom. Tu se osjetila i ta interakcija s publikom jer za kraj su ostavili pjesme koje vjerujem je svatko znao, ljudi su plesali, pjevali i osjetno se atmosfera popravila.
Očekivala sam da će tako biti od samog početka, no po meni krenulo je od drugog seta; taj filing da sam na koncertu benda uz kojeg sam odrasla i čije pjesme čak i one koje se ne puštaju često po radio stanicama – znala tekstove i naravno danas ostala bez glasa, pjesme od čijih taktova se naježim u pozitivnom smislu i čije riječi me “progutaju”. I to je sasvim ok.
Bez obzira na moja očekivanja, ovaj koncert bio je više od glazbenog nastupa, bio je to emotivan povratak u prošlost, proslava bogate glazbene ostavštine i dokaz da Bijelo Dugme i dalje ima posebno mjesto u srcima svojih obožavatelja. Svojim nastupom, bend je još jednom potvrdio status legende regionalne rock scene.
Kako je bilo na prva dva koncerta, možete se podsjetiti, a ujedno vidjeti i set listi na izvještajima kolege Jurice (https://photorokaj.com/bijelo-dugme-proslavilo-50-godina-postojanja-u-rasprodanoj-areni-zagreb/ ) te Romana i Kristine ( https://photorokaj.com/bijelo-dugme-arena-29-03-2025/ ).
