Tekst: Robert Skenderović
Fotografije: Robert Skenderović i Dunja Bonacci Skenderović
U subotu je u Petom kupeu za sve ljubitelje funk glazbe bilo naročito veselo i zanimljivo jer je u sklopu 8. Funk konferencije održana i premijera filma „Funk YU“. Može se reći da je „Funk YU“ jedan zabavan i pomalo pomaknuti dokumentarac koji otkriva zanimljiv svijet ljubitelja funk glazbe iz vremena ex-YU, tada (naravno) izdavane na vinilu. Dvostruka ljubav prema vinilu i prema ex-YU funk glazbi već godinama okuplja brojne ljude od Vardara pa do Triglava u jednu vrlo zanimljivu zajednicu koja ima svoje glazbene evente, YouTube kanale, omiljene vinil shopove, a sada i jedan izvrstan dokumentarni film.
Lajtmotiv filma je traganje za singlicom Darka Domijana „Ulica Jorgovana“, koja je objavljena davne 1974. godine i prodana u svoje vrijeme u više od 100.000 kopija. „Zaplet“ započinje kada redatelj Franko Dujmović kreće u potragu za tom singlicom. Glumac Jerko Marčić, koji se u filmu pojavljuje u ulozi naratora, objašnjava da je ona hit među obožavateljima ex-YU funka jer na B strani ima izvrsnu pjesmu „Zlatokosa“, pjesmu prepunu funky beatova. Kroz svoju potragu Franko nam otkriva svijet obožavatelja YU funk glazbe – diggere, kolekcionare i DJ-eve koji se pojavljuju kao njegovi sugovornici. U Podgoricu odlazi k Peđi Radoviću koji mu priča o diggerima i njihovoj strasti pronalaženja rijetkih i zaboravljenih ploča, a zatim u Skoplju k Toši Filipovskom koji mu otkriva svoje razloge bavljenja kolekcionarstvom makedonske glazbe na vinilu. U nastavku putovanja nalazi se s Dr Smeđim Šećerom iz Rijeke koji mu priča o šamanskoj moći DJ-eva na partyjima, a zatim s dečkima iz ljubljanskog kolektiva Tetkine radosti koji objašnjavaju fenomen suvremenog revivala ex-YU funka. Među sugovornicima su i zagrebački DJ-evi D-Gree i Soul Bader te beogradski vlasnik vinil shopa Borko, također dobro poznati čitavoj funk zajednici. Svi oni dotiču se iste priče kako u svijetu diggera i kolekcionara uvijek ima neka gramofonska ploča koja je Sveti gral – onaj vinil koji bi silno željeli posjedovati i koji za njih predstavlja svetinju. Osim toga, objašnjavaju da svi ljubitelji vinila dijele ljubav prema posebnom doživljaju slušanja gramofonskih ploča. Taj doživljaj uključuje ritual stavljanja ploče na gramofon u kojem važnu ulogu ima taktilnost kao i obavezno pucketanje prilikom sviranja, što je tako različito od današnjeg digitalnog svijeta on-line glazbenih platformi. Ima tu još puno zezancije, mudrih riječi i zanimljivih podataka zbog kojih se ovaj film svakako treba pogledati, ali nećemo sve odati. Kao zanimljivost spomenut ćemo da se film počeo snimati još 2018. godine, što se može vidjeti u scenama u kojima se pojavljuju već pomalo zaboravljene hrvatske kune. I druga zanimljivost, dugogodišnji rad priveden je kraju zahvaljujući crowdfundingu, što čitavom projektu daje notu avangardnosti.
Sve u svemu „Funk YU“ je vrlo šarmantan, otkačen i zabavan film koji potiče nostalgiju za prošlim vremenima, ali i otkriva da staro može doživjeti novi život u novim okolnostima. Za ljubitelje gramofonskih ploča ovaj je film prava poslastica jer u njemu mogu prepoznati svoju strast. Na drugoj strani, čini se da je izazovan za one koji nisu dio toga svijeta, jer bi ih mogao navesti da barem jednom odu u vinil shop i kupi iz fore neku singlicu ili longplejku, a to može biti početak jedne lijepe ovisnosti.
