Deca iz vode / EKV tribute band project

Photo: Roman Avdagić

Tekst: Roman Avdagić i Ana Alilović

Ja sam jedan od onih koji su prisustvovali koncertima EKV-a tamo od 1987. do 1991. godine. Možda je zadnji bio ’90., stvarno se ne sjećam točno, ali znam da je bio na brucošijadi FER-a.

Nikad nisam prestao slušati EKV. Ima bendova i muzike koje slušaš povremeno, a ima i onih koje slušaš cijeli život. Hmm, kad bolje razmislim, svi smo kao klinci bili zaljubljeni u Margitu ili Milana…

Ovo je prvi put da sam bio na koncertu Dece iz vode i Žike, ali sigurno ne i zadnji, jer su odlični! Početak samog koncerta bio je malo usporen, kao da su “s kočnicom”, ali onda je Žika sjeo za bubnjeve i sve je krenulo nekako snažnije i bolje. Poslije se bubnjar vratio, i sve do kraja je funkcioniralo izvrsno!

OK, ajmo ispočetka. Mi koji se bavimo ovim poslom – fotografiranjem i pisanjem tekstova s koncerata – obično se trudimo doći do set-liste, prvenstveno radi pisanja recenzija, jer to ti daje neki kostur i pomaže da se kasnije sjetiš detalja. Tako je bilo i ovaj put. Gledam set-listu i mislim si: “Ovo će biti kratko!” Ali otom potom.

Prvo je izašao Aleksandar Šarčević, osnivač udruge “Deca iz vode”, i rekao nekoliko riječi o radu udruge koja promovira i održava na životu opus EKV-a. Smatraju da je važno da se to ne zaboravi. Koncerti koje sada organiziraju povodom su 30. godišnjice smrti Milana Mladenovića. Na video wallovima u Tvornici vrtjele su se fotografije, stihovi i ilustracije povezane s EKV-om, koje radi udruga “Deca iz vode”.

OK, krenimo po set-listi:

Voda, Budi sam na ulici (jedan od mojih najdražih stihova EKV-a nalazi se u ovoj pjesmi: “treba mi soba da primi pet hiljada ljudi sa dignutim čašama”), Netko nas posmatra, Sincro, Soba, Modro i zeleno, Zajedno, Dum Dum, Sarajevo, Siguran, Radostan dan, Ljubav… Ovo je bio prvi dio koncerta. Kad je ekipa izašla na pozornicu, odmah mi je bilo jasno zašto ima toliko cura u prvom redu (bacite oko na fotke – op.a.). 🙂

Nakon ovog seta na bubanj dolazi Srđan Žika Todorović. Prije toga ga je Aleksandar predstavio i najavio. Žika je treći bubnjar EKV-a (nakon V.D.-a, Rake i Firčija, dok je poslije Žike došao Marko Milivojević, koji danas svira u EKV tribute bandu “Krug”). Žika je prije EKV-a svirao u Disciplini kičme, a poslije se posvetio glumi i danas je jedan od poznatijih srpskih glumaca.

Tonemo, Pored mene, Nisam mislio na to, Amerika, Prvi i posljednji dan, Zemlja… Prema set-listi koju sam vidio, to bi bilo to. Mislim si: “OK, sat i pol – super je!, koji “zez”. Jer je ekipa okrenula stranicu papira set-liste , a  ja nisam, i krenuli svirati dalje :)”

Svi odlaze, ali gitarist i vokal Aleksa Vučković ostaje sam s gitarom i odlično izvodi Jesen od Katarine II. Nakon toga vraćaju se Luna Škopelja na klavijaturama, Lazar Ostojić na basu i Nikola Rajović na bubnjevima.

I onda krešendo: Siguran, Kao da je bilo nekad, Anestezija, Aut, Tatoo, Novac, Krug, Da li da verujem u to, Oči boje meda, Ti si sav moj bol… Za kraj, izlazak na bis sa Žikom na bubnjevima: 7 dana (u totalnom, mraku pozornica), Iznad grada (Aleksa dodaje: “iznad Zagreba”). Koncert završava pjesmom Par godina za nas.

Uporni su ostali i nagrađeni još jednom pjesmom na kojoj Žika uzima gitaru – odsviraju Grad (S vetrom uz lice).

“Kažu da ipak negde postoji grad
pod zastavom kiše iznad krovova.
Otvoren grad.”

Podjelite !
fb-share-icon