Foto Ivan Šnajdar, press D.M.
Na drugoj večeri Valhalle u Močvari nastupili su Manntra, Oathbringer, Flesh i Nemesis. Publike je bilo nešto manje nego u petak, ali to se nije osjetilo u atmosferi – energija pred binom bila je snažna, iskrena i zarazna. Svaki je bend dočekan kao da svira pred puno većom publikom.
U svom prvom hrvatskom nastupu, srpski heavy/power metalci Oathbringer iz Kragujevca zagrijali su publiku moćnim presjekom pjesama sa svoja dva albuma – “Tales of Glory” i “Tales of Valor”.
Nakon njih je nastupio zagrebački heavy metal trio Flesh koji je prošle godine proslavio 20 godina postojanja. Na Valhallu su donijeli svoj prepoznatljivi klasični heavy zvuk, spandex i zaraznu energiju. Dobro su procijenili da su ljudi žedni pa su u publiku tijekom nastupa pobacali baksu piva – tako su zaredala nazdravljanja, i na bisu, a i nakon njega kada su se na binu popeli headlineri drugoga dana festivala i miljenici zagrebačke publike – umaška Manntra.
Njihov prepoznatljivi miks tradicionalne folklorne glazbe i heavy metala dočekan je skandiranjem, a svaki se refren pjevao uglas. Najveće oduševljenje izazvali su hitovi iz ranih faza karijere, a odsvirali su i pjesme s najnovijeg albuma “Titans”. Publika ih doslovno nije puštala s bine pa ni ovaj nastup nije mogao proći bez bisa, kad se Močvarom zaorila “Ori ori”.
Nakon Manntrine vatrene ofanzive, pozornicu je preuzeo Nemesis, peteročlani ženski melodični death metal bend iz Beograda – i razvalio bez pardona. Njihov su nastup obilježili kompleksni rifovi i duboki growl vokal. Cure iz Nemesisa su pokazale da death metal ne zna za granice, ni žanrovske ni rodne, i dokazale da žene u metalu nisu “osvježenje” već snaga koja dolazi po svoje.
Nakon Nemesisa, i drugu je večer metal partyjem zatvorio DJ Nemo.
Naš je dojam da je Valhalla, unatoč povremenim tehničkim izazovima sa zvukom, izvrsno organiziran festival koji sadržajem i atmosferom nudi nešto za svakoga – od povremenih slušatelja do najzahtjevnijih metal entuzijasta. U dva dana je ponudila široki spektar žanrova – od sporih i hipnotičkih tonova dooma, preko klasične energije i himničnih solaža heavyja i powera, brutalnosti i mraka deatha i blacka, pa sve do zaraznih ritmova i mističnih melodija folk metala. Ova žanrovska raznolikost nije samo pokazala bogatstvo metal scene, već je i spojila različite generacije i ukuse u jedno veliko, zajedničko slavlje moćne glazbe. Valhalla je tako još jednom opravdala svoj status festivala koji ne dijeli nego ujedinjuje. Jedan je dojam bio zajednički svima: metal scena regije je živa, moćna – i ne planira stati.
Vidimo se sljedeće godine! \m/
