Točno deset godina od posljednjega gostovanja u Zagrebu (Pauk, 2004), devet godina od onoga u Hrvatskoj (Šibenik, 2004) i točno 39 godina od prvoga gostovanja u Zagrebu (tadašnji RANS „Moša Pijade“, 1985), kultni pioniri industrijske glazbe Einstürzende Neubauten sinoć (8. IX.) su gostovali u zagrebačkoj Tvornici kulture.
Više nego bilo koja druga glazbena skupina, Einstürzende Neubauten utjelovljuje industrijsku glazbu u njezinom najdoslovnijem smislu. Od početka svoga djelovanja (1980) (pri)pomogli su oblikovati žanr koristeći avangardnu mješavinu gitarskih dronova s bijelom bukom, abrazivnim vokalima te, u skladu s nazivom „industrijski”, (zlo)upotrebljavali zvukove strojeva, metala o metal, građevinsku opremu i modificirane trake, stvarajući grube zvučne pejzaže i ritmičke teksture koje su podsjećale na „krautrock“.
Ne postoji zagrebački klub boljega naziva od Tvornice (kulture) za ponovno ugošćivanje kultnoga benda, koji je, konstantno se preispitujući i modificirajući, nakon četiri desetljeća djelovanja stvorio vlastiti žanr – „apm“ – Alien Pop Music, što je ujedno i podnaslov albuma Rampen, objavljenoga 5. travnja ove godine. I sam naziv albuma, opisanoga kao „vanzemaljska pop glazba“, svojevrsni je povratak u prošlost benda, ali i poigravanje s granicama ovozemaljskoga ili vanzemaljskoga zvuka. Naime, Einstürzende Neubauten još od sredine 1980-ih s eksperimentiraju s takozvanim rampama na pozornici – javne improvizacije s otvorenim razvojem i ishodom, a improvizacije izvedene na bisevima turneje „Alles in Allem“ (2022), poslužile su kao temelj novoga albuma.
Utjecaj koji je bend tijekom višedesetljetnoga djelovanja izvršio na brojne glazbenike ili glazbene skupine, ali i najrazličitije generacije slušatelja, mogao se gotovo fizički osjetiti već pred samim ulazom u Tvornicu, gdje su nestrpljivi i uzbuđeni (domaći i inozemni) posjetitelji, bez nervoze, pozitivno raspoloženi i razgovorljivi, u dugačkoj koloni čekali red za ulaz.
Koncert je započeo s neprimjetnih 15 minuta zakašnjenja, taman za razgledavanje stagea ispunjenoga najrazličitijim građevinskim materijalima pretvorenim u instrumente, naravno koliko je dupkom ispunjena rasprodana Tvornica to omogućavala. Nastup su otvorili pjesmom Pestalozzi s novoga albuma, nakon koje se Blixa Bargled duhovito komentirao kako promotori koriste njihovu fotografiju staru 41 godinu, valjda jer su sada znatno stariji i ružniji. Uslijedile su stvari Wie lange noch?, također s novoga albuma, zatim Wedding s Alles in Allem te Grazer Damm s istoga, prije koje su na stage iznesena odnekud „posuđena“ kolica za kupovinu, koje je Blixa predstavio kao usamljena u ovome svijetu. Stvari s novoga albuma izmjenjivale su se s onima s prethodnih albuma Alles in Allem (2020), Lament (2014) te Silence iz Sexy (2000), a svaku od njih publika je popratila gromoglasnim pljeskom. Zanimljivo je bilo promatrati kako su i pripadnici mlađe generacije (bar ovi u prvim redovima) znali sve riječi pjesama. Kako su se izmjenjivale pjesme, od kojih su, posebice ove s novoga albuma, bile prepoznatljive, ali nanovo interpretirane, tako su na stage stizali novi „instrumenti“. Gitara, bubnjevi i bas su očekivani kao tipični instrumenti rock benda, ali ono što Einstürzende Neubauten imaju na stageu, nema nitko. Dva vrijedna pomagača neprestano su donosili nove stvari, osim već spomenutih kolica, na pozornici su se izmjenjivale plastične i metalne cijevi, kanisteri, plava bačva za kemikalije od 200 litara, elektrificirana spiralu koja je visila nad bubnjevima. Eksperimentalni perkusionist i izumitelj zvuka NU Unruh svirao je ritam pomoću crijeva za komprimirani zrak, dok se bubnjar Rudolf Moser izmjenjivao na bubnjevima i perkusijama. Briljantno i ludo. Kao i Blixino korištenje mobitela usred jedne od pjesma, za što se možemo pitati je li mu (po)služilo kao podsjetnik na riječi pjesama ili je bila svojevrsna provokacija publike, koja je neprekidno fotografirala ili/i snimala nastup. Jačina njegova glasa nije oslabila tijekom godina, niti su se krici koje je ispuštao ublažili. Basist Alexander Hacke također je, uz bas gitaru, svirao udaraljke u obliku luka obložene različitim materijalima te je, s obzirom na Blixinu teškoću kretanja, bio svojevrsni nositelj stagea te, kao i Blixa, nastupao bos. Stvar Seven Screws Blixa je posvetio svom sinu, koji je sinoć napunio 16. godina, napomenuvši da je „imao kćer, a sad ima sina“. Gesundbrunnen je popraćen „sviranjem“ električne bušilice po činelama, dok je službeni dio koncerta zatvorila stvar How Did I Die?, nakon čega je uslijedio prvi bis, za kojega je Blixa oko vrata stavio svoj pernati šal i na stage izašao sa štapom. Nakon izvedenih Ten Grand Goldie, Nagorny Karabach, Ist Ist, uslijedio je drugi bis, odnosno završni dio koncerta sa Susej i Redukt, koja je pomela sve pred sobom i oko sebe snagom izvedbe i silom noisea, zaokruživši ovaj nekonvencionalni nastup u nezaboravno iskustvo uživo. Blixa je koncert zaključio rečenicom: „If you die tonight, you can tell your creator you saw your favourite band“. Publici su bila otvorena vrata u paralelno univerzalne glazbene svjetove omogućivši joj da prijeđe granice uobičajenoga i krenu na putovanje glazbenih otkrića. Novim zvučnim iskustvima, neistraženim poljima improvizacije, mješavinom prošlosti i budućnosti te inovativnom glazbom, Einstürzende Neubauten sinoć su Tvornicu kulture učinili mjestom spajanja vanzemaljskih glazbenih žanrova.
Tekst: Vlatka Dugački
Foto: Robert Skenderović
