foto Tatjana Krstić
Tekst: Ana Milanović
Nakon duge pauze, sinoć su Splićani dočekali Gorana Baru i Majke. Koncert je otvorila splitska alternativna rock grupa Stereotrip koja je svojim beskompromisnim, čvrstim zvukom zagrijala publiku prije samog koncerta.
U iščekivanju ( a na to smo poprilično svi navikli ) Bare i Majki splitski rock bend ne samo da je uspio zagrijati publiku nego je podigao atmosferu do vrhunca. Dobar rock uvijek je dobrodošao.
I onda se ukazao ON, kako mu i priliči – ušao je kao kralj na stražnji ulaz splitskog kluba Porat, prešetao binu i otišao se pripremiti za koncert dok ga je publika u deliriju pozdravljala.
Kada se napokon popeo na binu, atmosfera je eksplodirala do usijanja, a koncert još nije ni počeo.
Taj fenomen Gorana Bare i njegove pojave, te moći – da već godinama tako utječe na publiku samo svojom pojavom, možda bi trebalo istražiti “nekakvim” znanstvenim radom.
Od kako se prije četrdesetak godina pojavio na rock sceni, svima je bilo jasno da će ispisati modernu povijest hrvatskog rocka.
Svojim osebujnim stilom i pojavom godinama privlači generacije zaljubljenika u istinsku poeziju i kvalitetan rock izražaj.
Ovaj karizmatični umjetnik i pjesnik možda se nekome neće svidjeti ali neosporivo je da kroz svoje pjesme iskreno progovara o svojim slabostima i manama. I baš iz tih “nesavršenosti” jedne umjetničke duše kao što je Barina nastali su neponovljivi rock klasici koji se generacijama slušaju .
Koncert je započeo autobiografskom pjesmom Rođen za suze koja ga možda kao osobu i umjetnika najbolje opisuje.
Publika je eksplodirala nakon prve note a Bare je baš kao mađioničar povlačio konce dok je sa rukama pokretao atmosferu poput dirigenta u nekom nadrealnom filmu.
Redali su se hitovi kao što su ; Ljubav krvari, Krvarim od dosade, Fantastična vatra, Odvedi me, Zašto, Mršavi pas, Skarabej Go-Go, Put ka sreći, Teške boje, Vrijeme je da se krene,
Ja sam budućnost …. I još poneka nova pjesma kojom su Majke počastile publiku.
Koncert je završio pjesmom Noćas prelazim rijeku, kako i priliči Baretu (iako malo razočaravajuće za publiku), nakon zadnje pjesme samo je odšetao sa bine dok je publika željna bisa još dugo očekivala njegov povratak koji se nije dogodio.
Što reći na to? Za takvog osebujnog umjetnika i pjesnika to je bilo nešto što nas nije previše iznenadilo. Oni koji ga godinama prate dobro znaju da je na koncertima Majki sve nepredvidivo osim dobre muzike i istinsko dubokih pjesama zbog kojih sve opraštamo umjetniku koji će vjerovatno i buduće generacije sa užitkom slušati .
Što god napisali, slagali se ili ne sa njegovom pojavom i ponekad i nedosljednošću, neosporivo je da je Bare jedan i jedini. Istinski umjetnik i pjesnik koji kroz svoje pjesme proživljava sebe.
