Prošlo je dobrih deset godina od kada pratim Grettu i ono što sam naučila je to da svaki put kad krenu raditi na nečemu je drugačije od onog što su napravili prije toga. Navikla sam se već da očekujem neočekivano. Tako su i sada za Peperton izdali EP iz formalina kako ga ja zovem.

Svega tri pjeseme od kojih jednu jako dobro znamo, a to je „Daj, Daj“. Stara hitčina koja eto nekako do sada nije stala ni na jedan album svih ovih godina. Sada kada gledam unatrag,  pjesma je zapravo čekala svoje posebno mjesto kakvo je i zaslužila. Ono što me iznenadilo, eto opet ni sama ne znam kako, je stvar „Još Jedan Dan (Sanjamo)“. Znam da kada je EP izašao da sam doslovno pitala dečke, dobro od kud ova stvar, kako je moguće da ju ja nisam čula sve ove godine, a nastala je davno davno. Eto, kad misliš da znaš sve.

Uglavnom, kao i „Daj, Daj“ snimljena je tamo nekad ali nikad izdana. Pjesma nikad nije ni izvođena u živo za razliku od „Daj, Daj“ pa je eto čamila sve godine da izađe na danje svjetlo. Šteta, jer stvar je top i sada je napokon dobila svoje mjesto u digitalno eteru ako ništa drugo. Točno se vidi razlika te dvije stare stvari i nove „Osjećaj“ koja je snimljen sada kada je nastajao EP. One dvije stare vrište onaj stari sirovi rock iz sebe. Tijekom godina su se malo smekšali, meni ne smeta, a nije me ni briga što drugi misle. Čubek je defiitivno izgubio onaj hrapavi zvuk koji mu se čuje u glasu u starim stvarima, reklo bi se čovjek se raznježio s godinama. Šalu na stranu, sve tri stvari su odlične, možda subjektivno s moje strane, ali  moj tekst moje mišljenje. Samo vi dalje nama stvarajte dečki, mi čekamo neočekivano.

Maja Knepr Šegina