Razgovarala: Hrvojka Kralj
Fotkala: Katarina Vukoja
Soba 9 je zagrebački bend sa velikim snovima, planovima i ambicijama a vežu ih neizmjerna ljubav i entuzijazam prema glazbi koju stvaraju.
Sami sebe opisuju kao “rocky popy punky funky” žanr, nastali su u studentskoj sobi broj 9 a sami bend čine:
Maria Jović (vokal/violina), Karlo Gajšak (gitara/multitasking creative mastermind), Roko Prpa (bas) i Marko Jurišić (bubnjevi).
Sjeli smo na kavu sa Karlom i Mariom da ih bolje upoznamo i saznamo što se zapravo krije iza njihovog imena!
Za početak, kako su instrumenti uopće došli u vaše ruke i kako je izgledalo vaše osobno glazbeno putovanje?
Maria: Mislim da je prva informacija koju sam dobila o svom glasu od moje mame koja je uvijek pričala ljudima kako se jako deram dok sam bila dijete; uvijek se znalo kad ću reći nešto reći jer bi prvo krenuo duuuboki udah i onda deranje iz petnih žila.
Također jedno od najranijih sjećanja koje imam je kod bake u vrtu gdje je bilo nekakvo žuto cvijeće i ja bih uvijek ubrala cvijet i pjevala u cvijet,improvizirala nekakav tekst i baka je uvijek slušala taj moj “performance”.
Što se tiče violine, počela sam ići u glazbenu školu u drugom osnovne i moj prvi izbor je bila gitara ali su mi rekli da sam malo premalena.Onda su mi pokazali violinu i meni je bilo fora kako to “skviči” i tako sam počela.
Da se vratimo kratko na pjevanje , osim zbora koji sam pohađala nemam nikakvo drugo službeno obrazovanje. Za violinu sam prošla puno ljestvica, etida, trozvuka i ostalih stvari koje je potrebno savladati a za pjevanje uglavnom samo vježbe sa zbora, upjevavanje da zagrijem glas i let’s go! 😀
Karlo: Počeo sam negdje krajem osnovne, početkom srednje škole pokazivati interes za sviranje a sve je krenulo jer je moj tata doma imao gitaru, za 14. ili 15. rođendan sam na poklon dobio električnu gitaru i tada je sve krenulo, svaki dan nakon škole, gitarica 🙂
Oduvijek sam nekako težio tome da okupim ekipu s kojom sviram i da imam bend. Svirao sam puno s bratićem, na akustičnim gitarama smo ex yu pjesme vježbali.
I onda normalno srednja škola pa jedan band propadne, drugi band propadne, kako to već ide.
Jedan od tih bendova se zvao Letalni Trip,to je bio bend po uzoru na Novi Val,raspao se zbog nekih kreativnih razlika, a u drugom bendu smo uglavnom vježbali covere dok se netko iz benda nije zaljubio u nekog drugog i tu je sve stalo 😀
Uz sviranje počela me zanimati i produkcija. Zanimalo me kako da sam sebi pomognem da nešto snimim i isproduciram, pa se tako počela razvijati i ljubav prema tom dijelu glazbe i onome što se odvija iza kulisa.
Kako ste od tih prvih glazbenih koraka došli na ideju da osnujete bend, dali je to nešto što je uvijek bilo negdje u pozadini ili se dogodilo spontano?
Karlo: Ideja je uvijek postojala;treba imati band, treba svirati. Svu svoju energiju u jednom trenutku života posvetio samo tome da nađem ljude, da sviramo, radimo autorske stvari i jednostavno rečeno da stvaramo.To je nekako prirodno došlo sa mojim preseljenjem u Zagreb, s obzirom da sam originalno iz Zagorja.
Dakle želja je uvijek postojala i potrudio sam se da se ta ideja manifestira u stvarnost.
Kako sam došao u Zagreb studirati tako sam upoznao i našeg basista Roka. Normalno, Roko i ja smo imali sličan glazbeni ukus, preko toga smo se zapravo povezali i od njega sam pokupio puno.
Roko i ja smo bili cimeri u istoj sobi , ja sam njega htio naučiti gitaru ali je on izrazio želju da mu se više sviđa bas. Igrom slučaja imao imao sam doma bas viška pa sam ga donio u Zagreb i tako sam i njega jednostavno upleo u tu priču.
Mariu smo upoznali preko jednog mog prijatelja na fešti I kad sam čuo kako pjeva, to je bilo to. Ne samo da je pjevala veličanstveno nego ima i sposobnost da kad joj odsviraš nešto svoje ona ti na licu mjesta izmisli tekst i melodiju i jednostavno upotpuni tu prazninu. To je bilo nešto predivno. Meni je to bio trenutak, Isuse Bože, daj ajmo, molim te imati bend.
Kako se ta priča polako zakotrljala prijavili smo se na KSET-ovo natjecanje bendova i prošli! Sve je bilo spremno samo bubnjara nismo imali tako da nam je on došao kao naručen.
Javio nam se na Instagram, jer smo već onda stavili neke storije naših svirki, svidjelo mu se to što radimo i pitao nas je dali tražimo bubnjara. Našli smo se na probi,uvježbali pjesme koje smo tada imali, došli na natjecanje i pobijedili.
Poslije tog natjecanja nije više bilo povratka, išli smo dalje pisati pjesme, vidjeti kako doći do još nastupa, javljati se ljudima, slati mailove…
Maria: Meni se Karlova inicijativa oko benda odlično poklopila jer sam isto tako prije imala neke pokušaje bendova koji na kraju nisu zaživjeli. Stvar je u tome da ja imam puno raznih ideja i kreativna sam, svašta me zanima, ali zapinjem u organizacijskom dijelu i potrebno mi je neko usmjerenje i direkcija. Karlu to dolazi prirodno tako da sam ja samo spontano uplovila u tu cijelu priču!
Sa vašim prvi službenim singlom “Kako ćemo, kamo i kud ?” koji je izdan pod Pepertonom izbacili ste odmah i vrlo zanimljiv, kreativan i profesionalno odrađen spot.Kakvo je bilo iskustvo snimanja tog singla i spota i koliko vam je bitno da vaša glazba ima i pripadajući vizualni identitet?
Maria: Ja sam jako kreativna osoba i osim glazbom volim se kreativno izražavati kroz slikanje i modeliranje, zapravo bilo što samo da stvaram. Naš basist također crta, slika i ima neke svoje ideje.Oboje se volimo kreativno i vizualno izražavati tako da nam je ideja za spot došla prirodno.Svi smo sjeli i imali “brainstorming” session, dosta sam gledala tekst same pjesme i razmišljala koji kadrovi bi pasali za određene dijelove pjesme. Zapravo smo dosta vremena proveli promišlajući u kojem smjeru želimo da spot ide.
Karlo: Spot nam je snimao Juraj Čurdo, jedan od najboljih snimatelja u Zagrebu a Silvio Balija je radio montažu i boju, i obojica su nam pomogla da naše ideje pretočimo u stvarnost te da sve izgleda kohezivno i profesionalno.
Spot je sniman po cijelom Zagrebu, na nekoliko lokacija, dio je sniman na SC-u, u domu,kod frenda u stanu i u Glazbenoj Kući.Samo iskustvo snimanja spota je bilo relativno sporo ali zabavno i puno nam je pomoglo kod snimanja našeg posljednjeg spota jer smo već bili upoznati sa samim procesom.
Sami singl smo snimali u SideChain studiu, bubnjeve i bas smo kao i inače snimali zajedno a gitaru sam naknadno snimio jer si za nju volim uzeti vremena i da sve bude kako spada 🙂 Sve vokale sam snimao na MPA-u, Akademiji glazbene produkcije koju pohađam.
Inspiracija za samu pjesmu “Kako ćemo, kamo i kud?” je nastala u tematici dolaska u Zagreb u 20-ima, nešto studiraš,postaješ nekakva samostalna osoba, odvajaš se od roditelja i dobivaš svoje odgovornosti a istovremeno pokušavaš uopće shvatiti postojanje i pitaš se doslovno kako ću, kamo i kud. Trebao bi graditi nekakav odrasli život a pritom te prati osjećaj izgubljenosti karakterističan za to razdoblje i odrastanje. To je nešto što smo svi prošli i sa čime se mnogi mogu poistovjetiti.
Osim tog prvog singla, izdali ste još nekoliko stvari, recite nam nešto o tome!
Karlo:Drugi single je bio Petar Pan, za koji smo očekivali da će biti naš najveći hit 😀 Dotiče se tematike gdje svi želimo vječno ostati mladi i propitkuje neke godinama ponavljane tvrdnje kojima su nas starci učili a koje možda više ne funkcioniraju za nove generacije.
Maria: Mislim, realno, još uvijek možeš ostati u tom stanju uma bez obzira na godine. Ne znam, ja gledam svoju baku i iako je sad već u nekim godinama, divno mi je kako je još uvijek dijete u duši.
Karlo: Prije nekoliko dana izbacili smo i naš posljednji singl “Nepoznato” zajedno sa spotom. Pjesma je možda malo drugačija od ostalih zbog svog “moody” izričaja i melankoličnog “vibea”. Generalno ne stavljamo žanrovske oznake na našu glazbu niti nam je bitno da pjesme nužno budu komercijalno prihvaćene, jednostavno puštamo da svaka pjesma ima svoj karakter i “flow”.
Popričajmo malo o live nastupima, kojih ste imali već popriličan broj. Kako je izgledao vaš prvi live i općenito kakva su vaša iskustva sa svirkama uživo?
Maria:Mislim da nije zapravo bilo toliko stresno doći odjednom na nastup ali je bilo dosta ogoljavajuće.
Ti si na pozornici i izlažeš sebe kritici i različitim mišljenjima a ako se nekome ne sviđa to što radiš, osjećaš kao da ne voli tvoju ljubav, ne voli način na koji ti voliš.
Također nisam osoba koja voli biti u središtu pozornosti ali dok sam na pozornici nekako se jednostavno utopim u toj glazbi i vjerujem da je to jedino što je bitno. Tu mi je život, tu mi je sve što mi treba. U tom trenutku prestanem sebe gledati kao osobu, sebe gledam kao ideju kao uostalom i cijeli bend, ovdje smo skupa u namjeri da prenesemo svoju ljubav prema glazbi drugima.
Karlo:Imam samo pozitivne dojmove s prvog nastupa. Nikada više nećemo biti u prilici ponoviti osjećaj koji smo imali nakon prve svirke, taj “high”. Imao sam osjećaj da je sada to stvarno to i nema više natrag, sve se zakotrljalo.
A svirki je bilo svakakvih…Sjećam se nastupa u Kutini gdje sam “malo” pretjerao sa alkoholom i ostalim rekreativnim supstancama zbog čega su mi se značajno umanjile tehničke sposobnosti i moram priznati da to nebi ponovio 😀
Jedan od najboljih nastupa smo imali u Pregradi na eventu “Rock h Palnici”, bilo je oko stotinjak ljudi ali atmosfera, energija i reakcija publike su bili nevjerojatni !
S obzirom da smo već na temi nastupa, primjetila sam da imate vrlo zanimljiv modni izričaj na pozornici! Dali je to nešto što njegujete i u privatnom životu i koliko vam je važno izražavati se vizualno na ovaj način dok nastupate?
Maria: Rekla bih da se moj privatni modni izražaj samo pretače i stapa s onim na pozornici. Znala sam na nastupe doći doslovno izgledajući kako izgledam i doma, u razdrapanim hlačama, pidžami i dekica preko toga 🙂 Ipak se zovemo Soba 9 pa smo htjeli i zadržati taj “kućni” vibe. Da se mene pita doveli bi i kauč na stage da upotpunimo dojam 😀
Karlo: Ja na nastupima uglavnom nosim svoj “signature šlafruk” koji mi je mama kupila u second hand trgovini. Taj šlafruk sam često nosio po doma i bilo mi je fora da i na pozornici nosim nešto tako upečatljivo, da bude neka zezancija.
Koliko prostora glazba trenutno zauzima u vašoj svakodnevnici i čime se bavite kada se ne bavite glazbom?
Maria: Trenutno glazba zauzima cijeli moj život i više manje svo slobodno vrijeme. Sviram i surađujem s puno bendova; sviram jazz na ulici u Silver Lining Jazz Collective-u, sviram u tamburaškom bendu i s njima često idem po gažama, imam i country band Diddle in the middle…također tu je i jam bend What’s happening…
Tako da stvarno mogu reći da živim glazbu ali uz sve aktivnosti uvijek sam otvorena i za nove glazbene suradnje i nastupe !
U rijetkim trenucima kada se ne bavim glazbom učim japanski,slikam i crtam, jako volim biljke, evo nedavno sam si i torbu isheklala 🙂 Uglavnom arts & crafts!
Karlo: Za mene je glazba sve. Uvijek glazba i samo glazba! Osim što ulažem vrijeme u bend u što spada pisanje i uvježbavanje pjesama, aranžiranje, snimanje, miksanje i sve tome slično, organizacija proba i općenito organizacija svih bendovskih aktivnosti, također produciram i snimam za druge bendove, radim u Glazbenoj kući kao tehničar i ugostitelj, tako da je opet sve nekako povezano sa glazbom! Ajde da ne bi bilo sve u vezi glazbe, dosta vozim bicikl i tu i tamo zaigram šah 😀
Kako izgleda bliska budućnost za Sobu 9? Kako će izgledati ljeto što se tiče nastupa, snimanja novog materijala, spotova?
Maria: 29. 5 nas možete gledati uživo na Peperton live festivalu koji će se održati u Močvari, 6.6 smo u Krapini na hušKAJ za KraKon eventu a 12. 6 nastupamo na Danima Dubrave.
Karlo: 18.6 ćemo nastupati u klubu Aquarius u sklopu njihovog ljetnog programa…to organizira Borna Brosig iz benda Teret koji je organizirao i Špic Fest na kojem smo nedavno nastupali i ovim putem mu želimo uputiti veliki shoutout I respect jer ulaže svoje vrijeme u promicanje kulture, organizaciju nastupa i guranje mladih bendova na sceni!
Osim navedenih nastupa počeli smo i suradnju sa bendom Podočnjaci s kojima planiramo nastupati ponovo u bliskoj budućnosti, a također su tu i završne pripreme za naš prvi album koji izlazi do kraja godine!
Nakon toga krećemo raditi na drugom albumu jer materijala već imamo i više nego dovoljno. Tu su i planovi i ideje za nove spotove…svakako nam je raspored pun i sada samo treba naći dovoljno vremena da sve to ostvarimo.
Na sreću imamo ogromnu podršku ljudi oko nas i tu nam puno pomaže Hrvoje Medanić koji je gitarist benda Gretta i jedan od osnivača Pepertona; online platforme za nezavisne glazbenike !
Nezaobilazno pitanje za sve glazbenike i vaše zadnje pitanje na ovom intervjuu; da imate neograničenu količinu novaca na 1 dan za potrošiti isključivo na bend, što biste učinili s tim novcem?
Karlo: Naravno odmah nova oprema, pedalice, pojačala, da svoj sound tehnički dovedemo na razinu s kojom smo u potpunosti zadovoljni!
Kamion i vozača koji će uvijek biti s nama, a izbor bi pao na kamion umjesto nekog drugog prijevoznog sredstva jer želimo da u njega stane sva naša scenografija.
Naša velika želja što se scenografije tiče je da ljudi koji dođu na naš koncert ne dolaze samo slušati našu glazbu nego da se osjećaju kao da su zaista ušli u sobu 9 sa cijelom njenom pripadajućom atmosferom, artwork-om i detaljima.
Ostatak bi vjerojatno išao na marketing i da ove ostale “administrativne” dužnosti prepustimo nekog drugom a da se mi možemo maksimalno fokusirati na samu glazbu i stvaranje.
Maria: Ja bi rado Glasser violinu! 😀 Isto tako bilo bi zgodno unajmiti jednu osobu koja će biti tehničar zadužen za operativni dio naše scenografije i koja će samo otvarati i zatvarati vrata “sobe 9” u live verziji 🙂
