Električni Orgazam + Turisti

Prekrasni ambijent Trsata i njegove gradine te Nugentovog parka jest mjesto koje ima potencijal i koje se može iskoristiti za ponudu koja može oživjeti riječka ljeta i mjesece kad Rijeka kao grad odlazi u neko mirovanje. No, također treba paziti i na to što se i koga se dovodi kako bi upotpunjavali raspored i zabavljali goste i posjetitelje tijekom odabranih večeri. Može tu dodatak svemu dati i odabrani izvođač ili bend iz grada ili nekom ime koje odgovara programu, ali većina „običnih“ slušatelja dolazi zbog glavnih izvođača i bendova. Znamo svi kako to ide i to ne treba pretjerano uljepšavati. To je jednostavna činjenica i stanje. Stoga...

Večer su započeli riječki Turisti, bend kojega tvore dobro poznati članovi i prekaljeni akteri riječkog izričaja, a to su pjevačica Iva Močibob, gitarist Vlado Simcich „Vava“, bassist Sergej Hofman i bubnjar Bobo Grujičić. I koliko god to biva bend koji ne slušam i kojega ne pratim u njihovom radu, meni su bili svrsishodni i zanimljivi. Odradili su presjek svog dosadašnjeg opusa i zabavili publiku koja se lagano sakupljala i koja je nicala iz raznog mraka i grmlja parka, tražeći svoj put ka prostoru ispred pozornice. Ugodno popunjeno ljudstvom, što će ostati kroz cijelu večer nekako podjednako i ravnomjerno raspoređeno. Mogućnost kiše i nevremena su možda tome doprinijeli, što je isto lako moguće, pošto su prijašnji dani bili promjenjivi i varljivi. Ali, kako god bilo u ovom mom kratkom otklonu od teme benda, mogu samo reći kako je meni kroz tih pedesetak minuta njihovog nastupa bilo zanimljivije, negoli tijekom trajanja koncerta koji je tek slijedio. Ali, opaska koja ne ide uopće u smjeru bendova ove večeri, jest opaska koja ide u smjeru ton-majstora i zvuka, koji nije bio na razini i koji je bio pun grešaka tijekom cijele večeri. Od trenutaka gdje se mikrofoni nisu čuli dovoljno i gdje je glas bio drugotan, a instrumenti pretjerano izraženi, gdje su pogotovo prednjačili bass i bubnjevi, tu i tamo. Gitara se nije dovoljno glasno čula, pogotovo u slučaju Vave dok su svirali Turisti i to je bila boljka njihovog cijelog koncerta. To će se i nastaviti kroz večer, ali do toga ću još doći. Kako god bilo, kratko i slatko, koliko su s nama i pred nama bili Turisti, usudio bih se tvrditi kako su energijom i svojim doprinosom bili upečatljiviji dio večeri. I nakon toga, za kraj, su se predstavili publici, pozdravili sve okupljene i napustili pozornicu. Nakon kratkih promjena i priprema na pozornici, došao je red za Električni Orgazam...

Uz maleno kašnjenje i jednostavni početak uz predstavljanje i pozdrav okupljenima, krenuo je koncert Električnog Orgazma. Koliko sam se god veselio ovom koncertu, pošto ih nisam vidio i čuo već nekoliko godina, do četvrte pjesme se dalo naslutiti kako ovo možda i neće izgledati i zvučati kako bi trebalo. Koliko god dragost i praćenost benda bila izražena kod bilo koga od nas, koliko god nas nostalgija i povezanost nekada zaslijepe, ali to se ne može i ne treba dozvoljavati i puštati pretjerano. Možda uopće i ne, jer... To onda ne koristi nikome u konačnici i ne doprinosi izvođaču ili bendu ili samim publikama koje se ispred njih okupljaju. Jedno je sigurno, koliko god se cijeni i koliko god možemo biti pristrani tom garažnom pristupu sviranju i što nas je privuklo njima i sličnim im bendovima, ne možemo pristajati na manjkavosti i nedostatke u nastupu. Gitare su glasne tek toliko kako bi zadovoljile uho. Bass je preglasan na trenutke, ali opet je i nejasan svako toliko, a bubanj je jedini ravnomjerno zastupljen tijekom cijelog koncerta. Što isto ide u prilog aljkavosti i manjkavosti onih koji su bili zaduženi za zvuk tijekom večeri, polovično. Druga polovica odgovornosti otpada na izvođača ili bend, koji je u ovom slučaju bio ili umanjene posvećenosti koncertu koji je pred njima ili su bili pod dojmom opijata, koliko god to naivno i „dječje“ zvučalo. Žalosti činjenica kako se to ne može tvrditi na razini jednog koncerta i doživljaja, ali to ovdje nije slučaj i jednostavno mogu reći kako je njihov jučerašnji koncert bio podbačaj. Nezainteresirano, nepotpuno, nedovoljno razrađeno i nedovoljno uvježbano.

Igra na i spomen minulih vremena i rada na albumima koji su obilježili naraštaje i filmove koji su pobudili bunt i razmišljanje kod ljudi nisu dovoljni kako bi opravdali objavu novog studijskog albuma i ponukali ljude na zanimanje za novi sadržaj i nove dodatke opusu. Prevelika opuštenost i šarm nisu dovoljni kako bi se opravdao novac kojega ljudi ostavljaju na ulazu ili u pretprodaji, a i na šanku dok kupuju piće ili hranu koja ih prati tijekom večeri. A i pozivati na posjet štandu gdje se nalazi nečiji merchandise, onako preko mikrofona i očekivati nečiji doprinos svojoj zaradi isto nije ukusno i ne doprinosi dojmu i „slici“ benda. Greškice između pjesama, šale i pošalice koje se odugovlače između pjesama i usporenost koja odbija ljude... „Garažna“ sviranja i „sirovost“ koja daje dojam minulog i dojam koji je mladenački jednostavno se ne mogu održati na razini koja je, ne znam... Bitna i trajna. Meni je čak i teško sročiti ovaj izvještaj, jer je ovo jako bitan bend i ovo je jako značajan bend u zadnjih skoro pet desetljeća postojanja i stvaralaštva. Stoga mi je i donekle žao što trebam ovo sve natipkati i pisati, ali je to istina... I nadam se, iskreno, kako će pri idućem susretu, stvarno doći do poboljšanja koje će opravdati ime i ono što netko kao izvođač ili bend predstavlja.

Za sami kraj, ljeto u Rijeci se polako bliži kraju i raspored je dobro popunjen i raspored nudi svašta, a na vama je to popratiti i podržati ono što ste priželjkivali i ono što ste spremni čuti i vidjeti. Ima ponude, ima mogućnosti, ali trebamo više očekivati od ljudi i više tražiti, jer oni svi to mogu i oni svi to trebaju, što je potreba sviju nas. Njih kao izvođača i bendova te nas kao onih koji želimo pratiti i podržati. Lako je, samo je potrebna volja i želja. Strast i „trebanje“. Tako nekako. Kako god, mislim kako će biti bolje i mislim kako uvijek ima šansa za popravljanje dojma. Jer to je život. Samo mu treba pristupiti iskreno i s punoćom, s odgovornošću prema sebi i prema onima koji su ispred vas. Toliko za sada. Do sljedećeg puta...