Hoomstock zatresao Zagorje: Šest bendova za 20 godina festivalske priče

P!zdoper, Idu Hobiti, Kawasaki 3P, Let 3, Kojoti i Šarena pojava stali su u subotu na istu pozornicu u Humu na Sutli, gdje je Hoomstock nakon nekoliko godina stanke ponovno razvalio.

Što Tolkienovi likovi, japanski motocikl, higijenski alati, kojoti, riječka provokacija i jedna šarena pojava imaju zajedničko? Svi su u subotu dijelili pozornicu na igralištu Osnovne škole Viktora Kovačića u Humu na Sutli, gdje se Hoomstock vratio točno 20 godina nakon prvog izdanja.

Zagorsko punk ljeto

Prva dva benda svirala su pred polupraznim igralištem, ali čak uz malobrojnu publiku su svejedno uspjeli izvući maksimum.

Glazbu P!zdopera bi onome tko ih nikada nije čuo mogli najlakše opisati kao punkerski soundtrack američkog ljetnog filma, samo preveden na hrvatski i lokaliziran negdje između zagorskih brijega.

Malobrojna publika svejedno je skakala i vikala riječi, posebno kada je na setlistu došla „Pjesma o lijepom Mariu“. Nastup su završili najavom prvog albuma koji bi, kako kažu, trebao izaći „uskoro“.

Drugi su stigli Idu Hobiti. Ni njih nije dočekalo mnogo više ljudi, ali trio na pozornici ima dovoljno energije i za sto puta veću publiku. Gotovo hiperaktivni i stalno u pokretu, nisu dopustili da rani festivalski termin postane dosadan.

Promjena je stigla s Kawasaki 3P-om. Ljudi su se napokon počeli skupljati ispred pozornice, a vrlo brzo krenuli su skakanje i ples. Kod „Ni da ni ne“ činilo se kao da svi znaju tekst, a na „Snifa san glu“ to se samo potvrdilo.

Ipak, čak je i tada između prvih redova i ograde ostajala neka pristojna distanca.

Let 3 tome je stao na kraj.

Čim su Riječani izašli, publika se nagurala sasvim do ograde. Bend je nizao hitove, a riječi su se urlale od početka do kraja. Među očekivanim favoritima bili su „Mama ŠČ!“ i „Profesor Jakov“, dok su „Riječke pičke“ ponovno dobile glasnu reakciju publike.

Na pozornicu su izašli u svojem klasično ekscentričnom izdanju, premda nešto suzdržanijem nego na nekim prijašnjim nastupima. Gole guzice ovaj put nije bilo, ali cvijetnih odijela i dobro poznatih brkova jest.

Kojoti su kao predzadnji bend već dočekali prorijeđenu publiku jer je dio ljudi krenuo kući, ali oni koji su ostali bili su potpuno nabrijani. Znali su riječi i pjevali s bendom, pa se kasni termin nije pretvorio u spuštanje večeri. Njihov rock'n'roll nosio je neku kaubojsku energiju, kao da bi uz pozornicu sasvim prirodno pristajala prašina iz kakvog saloona.

Završnica je pripala Šarenoj pojavi, koja je razbudila već lagano pospanu publiku. Pomalo ironično, među pjesmama se našao i „Umoran“, koji bend inače rijetko svira i koji je donio zanimljivu promjenu u setlisti. Na „Princu“ se opet urlalo iz sveg glasa, a Šarena pojava pokazala se kao baš dobar izbor za zatvaranje festivala.

Za kraj su izdvojili „Izlazim kod mosta“, obradu pjesme Ajs Nigrutina i Sevena koju Šarena pojava također rijetko izvodi. Ako je Johnny Cash od „Hurta“ Nine Inch Nailsa napravio pjesmu koja danas gotovo zvuči kao njegova, Šarena pojava učinila je nešto slično s „Izlazim kod mosta“. U njihovim rukama zvuči kao da im je oduvijek pripadala.

Oko dva ujutro Hoomstockov je povratak time bio gotov. Večer koja je počela s nekoliko ljudi ispred pozornice završila je nadanjem za sljedećogodišnje izdanje.