Igor Geržina u Tvornici kulture: Crossover Experience 2.0, večer vrhunskog saksofona i glazbenih emocija

Bio je to koncert koji je još jednom pokazao koliko saksofon može biti moćan i izražajan instrument kada se nađe u rukama vrhunskog glazbenika koji jednako dobro vlada tehnikom, melodijom i komunikacijom s publikom.

Tvornica je bila puna, a koncert je imao nešto intimniju atmosferu od one na koju smo navikli na klasičnim koncertnim nastupima. Stolovi i mogućnost naručivanja pića stvorili su opušteniji ugođaj u kojem se glazba mogla slušati i u njoj jednostavno uživati.

Koncert je počeo nešto iza 20 sati, mirnijim skladbama, a Geržina je postupno podizao tempo. Kako je večer odmicala, nizali su se poznati svjetski hitovi, energične instrumentalne izvedbe i pjesme koje su dobile novo ruho zahvaljujući njegovu saksofonu i sjajnom pratećem ansamblu.

Od autorskih skladbi do Franke Batelić

Među skladbama koje su obilježile prvi dio koncerta posebno se istaknula „Lily Was Here”, poznata po suradnji nizozemske saksofonistice Candy Dulfer i gitarista Davea Stewarta. Geržina je tom prilikom podijelio zanimljivu opasku o saksofonistima, podsjetivši publiku na to da je upravo jedna saksofonistica zaslužna za jednu od najpoznatijih skladbi povezanih s tim instrumentom.

U repertoaru se našla i njegova autorska skladba „Close to Your Heart”, koju je posvetio supruzi Andreji. Takvi trenuci daju dodatnu dimenziju koncertu jer iza instrumentalne glazbe otkrivaju osobne priče i emocije koje publika možda ne bi prepoznala samo slušajući melodiju.

Geržina je pritom spomenuo i zanimljiv međunarodni put svojih autorskih albuma. Njegova glazba već se godinama emitira na radijskim postajama diljem svijeta, uključujući specijalizirane jazz i smooth jazz postaje u Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji. Njegovi autorski albumi pokazuju da njegov glazbeni rad odavno prelazi granice domaće scene.

Nakon postupnog ubrzavanja ritma, na pozornicu je stigla prva gošća večeri, Franka Batelić. Zajedno s Geržinom izvela je pjesme „S tobom” i „Ain't No Mountain High Enough”. Upravo je druga skladba donijela dodatnu energiju i priliku da saksofon ponovno dođe u prvi plan, u pjesmi koja gotovo sama po sebi poziva na ritam i pokret.

Nakon Frankina nastupa Geržina je nastavio graditi glazbenu priču, izmjenjujući mirnije trenutke s energičnijim izvedbama. Posebno su do izražaja došle skladbe „I Feel for You” i „I Drove All Night”, u kojima je pokazao koliko se lako kreće između različitih glazbenih stilova.

Vrhunski bend i gudački kvartet

Velik dio dojma koji je koncert ostavio na publiku zaslužan je i izvrstan prateći bend. Uz saksofon Igora Geržine, gitaru, bas, bubnjeve i klavijature, poseban doprinos zvuku dao je i ženski gudački kvartet. Riječ je o sjajno uigranoj postavi školovanih glazbenika koji su svojim izvedbama i aranžmanima pokazali zavidnu razinu muziciranja. Spoj gudača i ritam-sekcije uspješno je povezao eleganciju klasične glazbe s energijom popa, rocka i funka.

Prilikom predstavljanja glazbenika Geržina se dotaknuo i njihova glazbenog obrazovanja. Spomenuo je različite glazbene škole i akademije, od domaćih do onih u inozemstvu, a posebnu je pozornost privukla dosjetka o bubnjaru koji je glazbenu školu završio u Krapini. Takve male anegdote dodatno su opustile atmosferu i pokazale da se iza ozbiljne glazbene izvedbe kriju i humor te dobro raspoloženje.

Ervin Baučić, „Purple Rain” i susret s publikom

Jedan od vrhunaca večeri svakako je bio nastup Ervina Baučića. Posebnost ovog trenutka bila je i u tome što se Igor Geržina spustio među publiku, gdje su zajedno izveli „Purple Rain”.

Teško je ostati ravnodušan prema takvoj izvedbi. Baučićev vokal i Geržinin saksofon, uz publiku koja je iz neposredne blizine pratila svaki trenutak, pretvorili su poznatu pjesmu u jedan od najupečatljivijih dijelova koncerta. Teško da je itko u dvorani ostao ravnodušan.

Njih dvojica nastavili su zajednički nastup skladbom „Killer/Papa Was a Rolling Stone”. Za one koji se sjećaju njihovih ranijih glazbenih druženja, ovo je bio i mali povratak u vrijeme kada su zajedno nastupali u bendu Hotline, poznatom i po nastupima u zagrebačkom Hard Rock Caffeu.

Geržina je i u tim trenucima pokazao kako koncert ne mora ostati ograničen na pozornicu. Izlazak među ljude dodatno je povezao izvođače i publiku, a cijeli je nastup dobio onu neposrednost zbog koje se koncerti pamte dugo nakon posljednje odsvirane note.

Od Olivera do Gibonnija i Tonyja Cetinskog

Nakon odlaska gosta koncert je nastavio u nešto drukčijem glazbenom smjeru. Na red su došle domaće pjesme, među njima Oliverov „Moj lipi anđele”, „Bože brani je od zla” i „Tebi pripadam”, a večer je dodatno zaokružio medley pjesama Tonyja Cetinskog i Gibonnija.

Geržina se tijekom koncerta prisjetio i suradnje s Dinom Dvornikom, s kojim je odsvirao brojne koncerte i ostvario velik broj glazbenih nastupa. Taj je spomen bio lijep podsjetnik na njegovu bogatu glazbenu karijeru i suradnje koje su oblikovale njegov put.

Upravo je širina repertoara jedna od najvećih vrijednosti projekta Crossover Experience. Poznate skladbe nisu tek preslike originala, nego dobivaju novu dimenziju kroz instrumentalne aranžmane i Geržinin prepoznatljiv pristup saksofonu.

Bis uz sjećanje na Akija Rahimovskog

Nakon završetka glavnog dijela koncerta bend se poklonio publici, no publika nije dopuštala glazbenicima da tek tako odu. Uslijedio je povratak na bis, uz spomen Akija Rahimovskog, preminulog pjevača Parnog valjka, s kojim je Geržina također mnogo snimao i nastupao.

Večer je završila pjesmom „Sve još miriše na nju”, jednim od prepoznatljivih klasika Parnog valjka. Bio je to primjeren završetak koncerta koji je tijekom više od dva sata ponudio mnogo više od niza poznatih pjesama.

Ukupno 23 izvedbe, vrhunski glazbenici, odličan zvuk i atmosfera koja je iz trenutka u trenutak postajala sve bolja. Igor Geržina još je jednom pokazao zašto pripada među naše najzanimljivije instrumentaliste i zašto njegovi nastupi privlače publiku različitih glazbenih ukusa.

Iza objektiva

Koncert smo kolega Jurica i ja pratili fotografski. Bilo je to zanimljivo iskustvo jer smo mogli fotografirati tijekom cijelog nastupa, bez uobičajenih vremenskih ograničenja i bez foto pita. Takva sloboda omogućila nam je da pratimo glazbenike i njihove reakcije, ali i zabilježimo spontane trenutke među publikom.

U koncertnoj fotografiji upravo su takvi trenuci često najvrjedniji jer prenose atmosferu i energiju događaja, a ne samo izgled izvođača na pozornici.

Ovo svakako nije bio moj prvi, a vjerujem ni posljednji koncert Igora Geržine. Sigurno ćemo se ponovno sresti na nekoj pozornici. Geržina je najavio i božićni koncert u manjem prostoru, pa vrijedi pratiti njegove službene kanale za više informacija.

Nakon ovakve večeri razloga za novo druženje s njegovom glazbom zasigurno ne nedostaje.