Tekst i photo: Leon Belovarić
Foto: Borna Kos na FLICKRU
Nakon što su ranije ove godine rasprodali Tvornicu Kulture sa svojim spektaklom “Švesterovo” u suradnji s yemom, osječki kultni duo Krankšvester jučer je napunio i Vintage Industrial Bar. Bila je to još jedna “B strana” – njihov sada već tradicionalni koncert posvećen pjesmama koje rijetko izvode, onima koje nisu dio radijskog etera, ali zato imaju posebno mjesto u srcima njihovih najvjernijih fanova.
Koncert je bio retrospektiva – Krankšvester i njihova lojalna publika zajedno su se prisjećali početaka karijere, prolazeći kroz mračne, sirove i brutalno iskrene faze, sve do današnjih dana. Iako te pjesme ne pronalaze lako put do mainstream publike, atmosfera je bila na razini – energija, znoj, smijeh i eksplozija emocija.
U prepoznatljivom stilu, s vulgarnim humorom i eksplicitnim tekstovima, Krankšvester su otvoreno pričali o seksu, drogama, ugovorima s crnim đavlom i životu na rubu. Nisu propustili komentirati ni aktualne događaje – istog dana izabran je novi papa (Leo XIV), a oni su, u svom duhovito svetogrdnom stilu, to iskoristili kao još jedan sloj ironije u svom nastupu.
Kako je koncert odmicao, publika je divljala – grudnjaci su letjeli na pozornicu, zborno se urlalo u refrenima, a atmosfera je dosegla vrhunac kad su krenuli s novijim hitovima s albuma „KRANKŠVESTER V“, uključujući beskompromisnu “Dip” i antologijsku “Slava”.
Upravo je „Slava“ označila vrhunac večeri – moment katarze. Kao da su svi grijesi zaboravljeni. Pušenje kreka, prizivanje crnog đavla, sve je to nestalo u trenutku kad su se, prema vlastitim riječima, otišli u Crkvi sv. Pavla i shvatili da su spremni postati muževi svojim ženama. Više im nije trebao joint, heroin ni bomboin – ne treba im gljivoin, spidoin ni kokoin.
Shvatili su da im treba nešto veće. Jer kako kažu u pjesmi – Sudnji dan je blizu. Njima treba Spasitelj. Njima treba Isus, ta ljubičica bijela, kojeg voli omladina cijela.
Tako je još jedna “B strana” ispisana znojem, smijehom, psovkama i refrenima iz starih dana. Krankšvester su još jednom dokazali da nisu samo izvođači, već i kroničari uvrnute stvarnosti — brutalno iskreni, besramno zabavni i, unatoč svemu, nevjerojatno ljudski. I dok su svjetla Vintagea polako gasnula, publika je izlazila s osmijehom, možda i s malo manje grijeha, a malo više vjere — jer ako je vjerovati Švesterima, Spasitelj je bliže nego što mislimo.
BORNA KOS
