Koncert Emmet Choen Trio
Foto: Tatjana Krstić
Tekst: Andrijana Vicković
Sinoć sam imala , ne priliku, nego čast, biti u publici na koncertu Emmet Cohen tria, koji se održao u Hrvatskom domu Split, čime Hrvatski dom Split nastavlja niz izvrsnih koncerata.
Slušati uživo Emmeta Cohena koji na ovoj turneji ponajprije predstavlja svoj novi album „Vibe provider“, čovjeka kojega je, pored brojnih drugih priznanja i objavljenih 12 albuma, Međunarodna udruga jazz novinara proglasila najboljim pijanistom, čovjeka koji… zapravo, kako je i Emmet rekao sinoć, možete pitati sve o njemu chat cpt. Jer za sve što je ovaj glazbenik u svojoj karijeri do sada ostvario, ovaj tekst ne bi bio dovoljan ni za uvod. Ono što bi vas moglo najviše zanimati ćete pronaći ako ukucate u tražilicu Emmet,s place. Dobiti ćete seriju fenomenalnih jazz koncerata koje je Emmet održao u live streamu tijekom pandemije iz svoga stana, uz gostovanje niza drugih vrhunskih glazbenika.
No da odslušate njegov cijeli novi album i sesije Emmet ,s pleacea , dodate tome nešto znanja o ostatku tria, te poslušate na Youtubeu i solo kontrabasista Philipa Norisa u pjesmi „The best things in life are free“ koja je jedna od skladbi s novog albuma trija i izaberete samo jednu snimku Kyle Poole, vrhunskog jazz bubnjara i producenta, još uvijek ne bi bili pripremljeni na ono što smo sinoć doživjeli na njihovom koncertu.
Ne bježeći kompozicijski od jazz mainstreama, već u njega kombinirajući različite stilove, Emmet s Philipom i Kyleom pred nas donosi mnoštvo priča i slike, koje vam nastaju pred očima. On uspijeva tako predati nam kroz svoju umjetničku nišu, glazbu, za svakog od nas u publici duboko, osobno iskustvo. Da bi umjetnik mogao stvarati tako nešto, sredstvo kojim se koristi, u Emmovom slučaju klavir, mora biti organski dio njega. Nadalje, umjetnikovo poznavanje elementa od kojih stvara mora postati esencija njegove stvaralačke osobe. Emmet sve to ima, uz izuzetnu ležernost i razigranost, sto je svojstveno samo onima koji svoj talenat doživljavaju kao još jedan izraz ljudskoga, bez potrebe za grandioznošću, i dobili ste sve sastojke. Na sinoćnjem koncertu su stvaranje i prezentiranje bili znak jednakosti, zbog vrhunskih improvizacija koje su se stapale posve neprimjetno i prirodno s materijalom albuma.
U prvoj skladbi koju su izveli, Emmet, Philip i Kyle su u savršenoj ravnoteži, dionice im se isprepliću, ne uzimajući si prevelike prostore, već se nadopunjavaju kroz nenametljive naglaske svakog od njih, besprijekorno se prateći i podržavajući, da bi se razvili u forte zajedničkog muziciranja. Kako nas kroz kompoziciju vode sigurno i razigrano, tako su se pobrinuli da želju publike da izvedba ne završi – nahrane, golicajući nas u zadnjem dijelu s nekoliko potencijalnih završetaka, te na samom kraju neočekivanim moćnim zvukom bubnjara Kylea.
U drugoj skladbi smo već nasred neke od avenija New Yorka, pa smo katapultirani u sredinu prostrane plesna dvorane ili ispred platna nekog od velikih majstora nijemog filma. Kompozicija nas dalje nosi do Lala landa umotavajući nas u nostalgiju mogućnosti koje se nikada nisu dogodile.
Sada vam nemam namjeru puniti glavu nabrajanjem dojmova o svakoj izvedbe kojoj sam, kako već rekoh, imala čast sinoć na koncertu Emmet Choen trija prisustvovati. Sigurna sam, ako ste došli do kraja ovog teksta, da sam vam dovoljno zagolicala maštu i dala povod da, ukoliko već niste, prokopate po bespućima interneta sve o ovim vrhunskim glazbenicima i dobro popratite kalendar njihovih koncerata, kako biste ih uspjeli uhvati na nekom od budućih.
Ukoliko trebate ideju što gledati narednih dana, preporučam da to bude film „ Meet me in St. Louis“ s Judy Garlandu glavnoj ulozi , jer je upravo jedna od skladbi iz tog filma bila sinoć okosnica glazbenog slavlja kojem smo prisustvovali.
Na dobro došao Božić, a mi smo svoj poklon sinoć već dobili.
