Metal spektakl -Pantera razvalila u Ljubljani

Tekst i photo Suzana Svečnjak

Da mi je netko rekao da će Pantera konačno doći blizu Zagreba, rekla bi teško. Mislim da je 70% ekipe iz HR bilo. Barem po tablicama i količini auti i buseva. No, krenimo redom jer je to jedino logično. Za početak nas troje smo ko tri trubadura hodali oko arene jer nam je svaki zaštitar rekao drugo mjesto gdje se kupe foto i press pass. No, to je zapravo bio trening za ono što nas je čekalo.

Prvi bend, Child Bite su bili solidni – meni. Ekipe je bilo po parteru, no tribine su bile skoro prazne. Naravno, balkanski mentalitet se nastavlja pa zašto dati priliku nekom bendu kojeg niste slušali? I Pantera je jednom bila nekome predgrupa. Iako Child Bite nisu mladi bend, naime osnovani su 2005.godine, iz Detroita i sviraju punk/metal. Bili su energični i zabavni za gledat, a i poslušat. Iako nisu “My cup of tea”, kod mene to znači da ne budu na mojoj play listi, ali da sviraju negdje s još nekim- otišla bi na koncert. Počeli su u 19h i svirali pola sata.

Točno po satnici u 19:50h na stage su došli Power Trip. Tu je već bilo više ljudi, a i meni osobno su sjeli na prvu i bili su mi odlični. Energični, eksplozivni, idealni za dizanje atmosfere, mosh pitevi su se počeli stvarati i temperatura je fino porasla. Oni su također ameri, osnovan 2008. godine i sviraju neki crossover trash metal. Osobno ih nisam pretjerano slušala, povremeno bi mi naletili na nekom Daily mixu ali to je to. Live su odlični i na njihov solo koncert bi otišla bez problema. Oni su svirali nešto duže od Child Bite-a, no za nas fotografe je bila i bitna razlika, prvi brend smo smjeli s ruksacima unutra, Power Trip više ne. Nije neki problem, al eto čisto za ubuduće u takvim situacijama je super imati ili dva tijela ili pojasne torbice za objektive.

Dogovor je s organizatorom bio da se nađemo 10 minuta prije početka svirke ispred jedne prostorije gdje smo opremu ostavljali nakon fotkanja i tako sam ja i svi ostali došli prije Pantere po fotić te smo krenuli prema dvorani. Uđemo u prostor i ja u malom šoku. Prvo poduplani zaštitari i drugo arena dupkom puna. Eto, u 10 minuta se svašta desi.

Ogroman zastor s natpisom Pantera, uz duple zaštitare u foro pitu i ekipa koja drzi to i u 21:03 počinje show. Na video Wallu se vrtio spot – legacy tribute, a mi koji smo čekali da uđemo u pit smo vidjeli Panteru na stageu kako se pripremaju i čekaju da krene pravi show. Zatim je krenuo intro i konačno je zastor pao, arena je eksplodirala i krenula je “New Level”. Kasnije ću napisat set listu da ne drvim sad o svakoj pjesmi posebno i odmah napomena, gdje god piše pauza, tu je Phil malo pričao ili su doslovno malo odmorili. Phil Anselmo je bio nabrijan i bos, čitav bend je bio baš odlično raspoložen i to su pokazali svojom svirkom, svojim odličnim nastupom. Vratili su nas u devedesete, na pjesmi “This Love” su se na video Wallu vrtili video klipovi i fotke Dimebag Darrella i Vinnie Paula. Iako nitko nikad neće moči zamjenit Dimbega, Zakk Wlyde (Ozzy Osbourne, osnivač Black Label Sociaty) je odradio odličan posao i kapa do poda. A na mesto Vinnie Paula sjeo je Charlie Benante, bubnjar Antraxa. Rex Brown na basu je tu od početka. Sve u svemu, Wylde i Benante su se odlično uklopilo, iako drugo nisam ni očekivala. Zapravo, najviše me zanimalo kako će Anselmo “odraditi” koncert. Savršeno! Masa ljudi je složno pratila žestoki ritam benda, letjele su plastične čase ( ne znam jesu li 1 ili 2 eura) – nikoga nije bilo briga niti za čašu niti za pivu u njoj, ljudi su se bacali, crowd surfing, bacale su se majice, ludnica i kaos u pozitivnom smislu. Energija i atmosfera koja mi je baš jako nedostajala. Bilo je mlađe ekipe, ali definitivno je bilo više ekipe koja je odrasla uz Panteru. Taj masni zvuk gitare, taj bas, ti bubnjevi, Phil – došlo mi je da glavu stavim na zvučnik jer ja sam jedna od onih koje muzika odnese na prvom taktu. Pa kad je krenula “Becoming”, a iza nje odmah “I’m Broken”, gotovo, ja skačem, pjevam (sretna što mi je oprema na sigurnom, a ne leđima), kolege pokraj mene također kako bi se reklo “odljepili”. To je to, to je taj zvuk kojeg toliko volim, to je muzika u kojoj uživam, iako znam da će me tj boli me sve danas, vrijedilo je svake sekunde i ponovila bi opet, ali bi ovaj puta otišla na koncert uživat bez opterećenja.  Nakon nekih sat i petnaest minuta svirke su počeli kao odlazit sa stagea, tj. skinuli su intrumente i ostali pričat na stageu. Da pričat, nismo čuli što, ali očito je to dio showa. Smijali su se i bili su okrenuti leđima, a ekipa je pucala po šavovima od želje da sviraju još. I nakon dvije – tri minute je Phil pitao ” Do you want more?”, dvorana je zagrmila “Yes” i nastavili su. Mislili smo da je “Fucking Hostile” zadnja, no dobili smo iznenađenje- Zadnja stvar koju su odsvirali nije na set listi, i sam Phil je rekao da je nisu svirali jako dugo i da ne zna kako će to ispasti (nešto mora reć, jel). Koncert su završili sa “Yesterday Don’t Mean Shit” i to je bio kraj. Ja sam se nadala da ću čuti “Domination”, no ne mogu se žaliti jer su na set listi bile sve stvari koje često slušam. Pantera je ubila, mene sve boli, vrijedilo je i neopisivo mi je drago da sam bila na koncertu. Naravno da bi Panteru voljela slušati u Zagrebu, kažu da nada umire zadnja, pa s time završavam i report. Nakon nešto malo više od sat i pol svirke Pantera je pošteno oznojila prepunu arenu u Ljubljani, tko nije bio, iskreno mu može biti žao. Sljedi set lista, stay met’l! 

Set lista ( direktno uzeta sa stagea) : 

Legacy tribute – na video wallu

Intro

Mouth For War

Strenght Beyond Strenght

-pauza

Becoming/Throes Of Rejection Outro

I’m Broken

Suicide Note pt 2.

-pauza

5 Minutes Alone

-pauza

This Love

-pauza

Floods

Walk

Dom Hollow

Cowboys From Hell

bis:

Fucking Hostile

Yesterday Don’t Mean Shit

Podjelite !
fb-share-icon